Naporni treninzi, pod budnim okom Bele Karolyija, koji je bio zadužen za cijeli nacionalni tim Rumunjske i s njim, za vrijeme vladavine komunističkog režima Nicolaea Ceausescuog, postigao svjetski uspjeh, za tada mladu Nadiju Comaneci itekako su se isplatili, posebice kada je kao 14-godišnjakinja na Olimpijskim igrama osvojila najbolju ocjenu svih vremena - čistu desetku.

No sve je to imalo i svoju cijenu - njezin trener kamenog lica Bela Karolyi i njegova supruga Marta bili su svjesni toga da u rukama imaju nebrušeni dijamant, pravo svjetsko čudo, koje je spremno ispuniti sve njihove zahtjeve samo kako bi pobijedila, bez obzira na cijenu.

Godinama kasnije Comaneci je priznala da je, kako bi sve savršeno odradila, često stiskala zube i trpjela nevjerojatnu bol, ne želeći dopustiti ljudima zadovoljstvo da vide njezin neuspjeh ili suze. Čak se, priznala je, i njezin trener hvalio riječima da je ona jedina gimnastičarka koju nikada nije uspio slomiti.

Iako je upravo zahvaljujući njegovoj školi na kraju ostvarila svjetsku slavu, posebice nakon što je 1976. dobila čak sedam čistih desetki na Olimpijskim igrama u Montrealu, njihov je odnos bio sve samo ne bajan.

Prema tajnim dokumentima i izvještajima o Karolyijevom programu gimnastičkih treninga, koji je desetljećima ležao skriven u evidencijama rumunjske tajne policije, Securitate, Comaneci i ostale djevojke redovito su izgladnjivane, verbalno zlostavljane, ali i premlaćivane. Supružnici Karolyi navodno su za sebe zadržavali novac koji su djevojke zaradile na natjecanjima, a branili su im i odlaske liječniku.

U najnovijoj knjizi 'Nadia And The Securitate' povjesničar Stejarel Olaru tvrdi kako je tajna policija Securitate koristila tajne izvore i prisluškivala telefonske razgovore da bi zabilježila 'nasilničku vezu' između Nadije Comaneci i njezinog trenera, a koji je nakon svega nastavio trenirati američki gimnastički tim.

Za Securitate su radili ljudi raznih zaposlenja - od trenera, preko liječnika, sve do gimnastičara - a koji su im davali informacije o kretanjima proslavljene olimpijke. Kako je otkrio Olaru, čak su se i agenti, navikli na svakakve brutalnosti, šokirali načinom na koji je Karolyi zlostavljao mlade gimnastičarke. Ljudi koji su svjedočili tim prizorima tvrde da je atmosfera na treninzima bila prikaz pravog terora i brutalnosti, a sve to sezalo je u kasne 60-e.

Godine 1974., dvije godine prije negoli je Nadia Comaneci trijumfirala na Olimpijskim igrama, doušnik je napisao: 'Djevojke su primale udarce sve dok im nos ne bi prokrvario, a kažnjavalo ih se tako da ih se fizičkim vježbama iscrpi do krajnje granice.' Uz sve to stizali su 'komplimenti' trenera koji ih je vrijeđao i nazivao 'debelim kravama', 'svinjama' i u konačnici imabranio bilo kakve liječničke preglede.

'Izgladnjivanje gimnastičarki bilo je dijelom redovitog 'programa' Karolyija, a djevojke su zbog toga znale noću jesti pastu za zube. Sada znate koliko su gladne bile. U pojedinim trenucima govorile su i da su pile vodu iz vodokotlića.'

Sama Comaneci javno je govorila o tome kako si gimnastičarke ne mogu dopustiti da imaju puno kilograma, no Olaru s druge strane tvrdi da su mnoge rumunjske gimnastičarke zbog toga patile od bulimije. 'Postale su stručnjakinje za krađu hrane koju su potom skrivale na razna mjesta, gdje je nitko nije mogao pronaći, primjerice u rub zavjese...', otkrio je povjesničar.

Da je bila zlostavljana, kao i da je često primala šamare, Nadia Comaneci potvrdila je još 1977. godine, kada je dala intervju dvojici rumunjskih novinara, dodavši kako su je znali izgladnjivati i do tri dana uzastopce, primjerice kada bi se udebljala samo 300 grama.

'Puno se toga dogodilo... zbog čega ga više ne mogu ni pogledati', izjavila je tada o svom treneru, no taj intervju nikada nije ugledao svjetlo dana. Srećom, Securitate je sve spremio na sigurno mjesto, pa ga je Olaru pronašao i otkrio da je šest mjeseci nakon pobjede na Olimpijskim igrama 152 centimetra visoka i tek 38 kilograma teška Nadia Comaneci odbila dalje trenirati s njim.

Čak se i njezina majka žalila rumunjskom gimnastičkom savezu zbog tretmana njezine kćeri i u konačnici tražila da razgovara osobno s Ceausescuom. Iako je sastanak dogovoren, otkazan je u posljednji tren. Naime Ceausescu je koristio Nadiju Comaneci za svoju propagandu i nazivao je 'heroinom socijalističkog rada', no unatoč tome i ona je doživjela mučenja i zastrašivanja iako u manjoj mjeri nego ostale gimnastičarke.

Doušnici su Karolyija, bivšeg boksačkog prvaka koji je zbog svega također bio pod nadzorom, opisali kao osobu koju ljudska patnja nikada nije taknula. Sam Olaru smatra da Ceausescuov režim nije ništa napravio kako bi spriječio Karolyija u zlostavljanjima i to zbog čiste političke kalkulacije.

Nakon što je 1984. godine gimnastički dres pospremila u ormar Nadia Comaneci postala je politička zarobljenica u svojoj državi i bilo joj je zabranjeno putovati izvan granica Rumunjske. Ipak, samo nekoliko mjeseci prije negoli je Ceausescu 1989. svrgnut osvajačica pet zlatnih olimpijskih medalja uspjela je pobjeći iz zemlje.

Uz znanje brata i njegove supruge te uz pomoć Constantina Panaita, Nadia Comaneci prebjegla je noću iz Rumunjske, preko smrznute rijeke, pored naoružanih vojnika i žičane ograde, u Mađarsku.

'Još i danas, kada se sjetim toga, oči mi se ispune suzama. Nikome nisam rekla. Znao je samo moj brat te njegova žena koji su me u tajnosti dopratili do granice s Mađarskom. Bojala sam se da će majka umrijeti od tuge kada sazna, ali u onoj državi više nisam mogla živjeti.'

Danas 59-godišnjakinja živi u Americi, točnije u Oklahomi, sa suprugom, bivšim gimnastičkim prvakom Bartom Connerom.

S druge strane, Bela Karolyi nije komentirao optužbe koje je u knjizi iznio Olaru iako je u izjavi napisao: 'Nikada nisam zadovoljan postignutim: nikada nije dovoljno. Moji gimnastičari najbolje su istrenirani u cijelom svijetu. I osvajaju medalje. To je sve što je bitno.'

Inače, ovo nije prvi put da su metode treniranja njega i njegove supruge postale upitne. Par je inače 1981. također prebjegao u Ameriku, ostavivši u Rumunjskoj sedmogodišnju kćer. U novoj zemlji nastavili su raditi ono što su najbolje znali i postali glavni treneri američkog nacionalnog gimnastičkog tima. Unatoč optužbama, Karolyi je na kraju dobio priznanje kao najbolji trener američkog nacionalnog gimnastičkog tima svih vremena jer je stvorio više šampiona od svih ostalih trenera zajedno.

Bilo kako bilo, u knjizi koju je 1995. izdala sportska novinarka Joan Ryan optužen je da se prema gimnastičarkama i dalje ponaša jako ružno, izrazito je nasilan i naziva ih pogrdnim imenima, govoreći im da su 'žohari' ili 'nafilane purice'. Drži ih na rigoroznoj dijeti, zbog čega se one kriomice prejedaju u hotelskim sobama.

Karolyi je bio i glavni akter skandala iz 2016., kada je više od 265 žena, uključujući 19 članica američkog nacionalnog tima, među kojima je šampionka Simone Biles, optužilo timskog liječnika Larryja Nassara da ih je tijekom gotovo tri desetljeća seksualno zlostavljao. Većina tog zlostavljanja, zbog kojeg je Nassar i osuđen, odigrala se na spartanskom ranču u Teksasu, na kojem je kamp za treniranje imala obitelj Karolyi.

Oni sami negirali su da su imali bilo kakva saznanja o zlostavljanju, a budući da nije bilo dokaza, nisu optuženi. Prema nekim pričama žrtava, Nassar je stekao njihovo povjerenje krijumčareći im hranu.

I dok su neke od američkih gimnastičarki podržavale njihove tiranske metode, smatrajući da je to ispravno kako bi osvojile medalje, postoje i oni, poput Emilije Eberle, bivše rumunjske gimnastičarke koja je javno prozvala bivše trenere. Nju je par Karolyi redovito tukao, kao i njezine kolegice, za svaku pogrešku koju bi napravila kako na treningu, tako na natjecanju. 'Jednom riječju - bilo je brutalno', rekla je 2008. godine.

Sama Nadia Comaneci, kao najbolja od najboljih, prema mišljenjima mnogih prošla je najbolje. Iako je kao i ostale djevojke trenirala i po šest sati dnevno, budući da je živjela u blizini Karolyijeve eksperimentalne škole, nije morala noćiti u njoj. U svojim je memoarima 2004. odbacila pretpostavke da je bila samo marioneta u Ceausescuovom režimu, dodavši kako je o svemu u njezinom životu, baš kao i kontrolu nad svim, imao upravo njezin trener, no odala mu je priznanje da je on zaslužan za njezin uspjeh.

'Nisam zlostavljana kao dijete', napisala je u memoarima 'Letters To A Young Gymnast', inzistirajući na tome da nikada nije bila izgladnjivana, kao ni da gimnastičarke nikada nisu bile zlostavljane. Iako je za knjigu Stejarela Olarua razgovarala s autorom, u izjavi za medije rekla je da nema ništa dodati, vjerojatno ne želeći da je ljudi žale zbog svega što je prošla kako bi došla do pobjedničkog postolja.