Grupa Lelek odnijela je pobjedu na Dori ove godine zahvaljujući snažnoj pjesmi 'Andromedi', koja odaje počast slobodi, hrabrosti i otporu, a kao inspiracija poslužile su im žene s područja Bosne i Hercegovine. A osim scenskog nastupa koji je vrlo dojmljiv, svu pažnju privukli su i simboli iscrtani po licima i rukama pet djevojaka - Inke Večerine Perušić, Lare Brtan, Marine Ramljak, Korine Olivije Rogić i Judite Štorga.

Riječ je o sicanju ili bocanju, tradicionalnom običaju tetoviranja koji je bio raširen među Hrvaticama katolkinjama u Bosni i Hercegovini. Iako ukrašavanje tijela seže daleko u prošlost, ovaj specifični oblik obilježavanja dobio je na važnosti tijekom Osmanlijskog carstva (1463.–1878.), kada su tetovaže postale štit i znak identiteta.

Upravo kroz te simbole, kako otkriva Vesna Haluga, autorica knjige 'Znamen na koži', ispričana je i priča o opstanku hrvatskog naroda, budući da su takve tetovaže od sredine 15. stoljeća doslovno spašavale živote.

Naime, u to doba je katoličko stanovništvo bilo izloženo progonima i otmicama, pa su ovakve tetovaže imale jasnu funkciju. Djevojčice između šeste i šesnaeste godine života, a ponekad već i od treće, stavljale su na svoja tijela ovakve tetovaže kako bi bile trajno obilježene svojom vjerom i tako zaštićene od odvođenja u hareme ili prisilnih brakova s osvajačima.

Od motiva najčešći je bio križ, često stiliziran i okružen geometrijskim, solarnim ili cvjetnim uzorcima, a kao boja koristila se smjesa čađe, meda ili mlijeka. Sicalo se naječšće po rukama, prstima i podlakticama, a rjeđe na čelu ili prsima.

Ovaj običaj počeo se gubiti prije Drugog svjetskog rata i danas se može vidjeti uglavnom na rukama najstarijih žena u srednjoj Bosni.

Zanimljivo je da je ovakve tetovaže na svom tijelu odavno ima umjetnica Marina Mesar, poznata pod imenom Oko.