Rijetko koja pjesma može se pohvaliti time da je cijele stadione natjerala da u glas pjevaju jednostavan ‘na-na-na’. ‘Hey Jude’ jedan je od najvećih hitova Beatlesa, no malo tko zna da iza njezine tople, ohrabrujuće poruke stoji vrlo osobna i pomalo tužna priča. Pjesma nije nastala za publiku, nego za petogodišnjeg dječaka čiji se svijet upravo raspadao.

Vožnja koja je sve promijenila

Ljeto je 1968. godine, a brak Johna Lennona i Cynthie Lennon bliži se kraju. John je u to vrijeme već bio u vezi s umjetnicom Yoko Ono, a Cynthia je sa sinom Julianom ostala sama. Paul McCartney, koji je bio blizak s obitelji, odlučio ih je posjetiti kako bi im pružio podršku.

Tijekom vožnje do njihove kuće počeo je pjevušiti melodiju i smišljati stihove kojima bi utješio malog Juliana. Poruka je bila jasna: ne očajavaj, sve će biti u redu. Pjesma se tada zvala ‘Hey Jules’, no McCartney je ime ubrzo promijenio u ‘Jude’ jer mu je, kako je kasnije objasnio, jednostavno zvučalo bolje i lakše se pjevalo.

Lennon je mislio da je pjesma o njemu

Zanimljivo, kada je John prvi put čuo pjesmu, bio je uvjeren da je namijenjena upravo njemu. Stihove je protumačio kao Paulov blagoslov da ostavi prošlost iza sebe i krene u novi život s Yoko. McCartney je pak tvrdio da je pjesmu pisao misleći na Juliana, iako je priznao da su u njoj vjerojatno ostali i tragovi njegovih vlastitih osjećaja iz tog razdoblja.

Lennon je pjesmu odmah zavolio. Kada je McCartney htio izbaciti jedan stih koji mu se činio nedovoljno dobrim, John ga je nagovorio da ga zadrži, uvjeren da je baš to jedan od najboljih dijelova pjesme.

Rekordni hit i kasno otkriće

Pjesma je objavljena u kolovozu 1968. kao prvi singl Beatlesa za njihovu izdavačku kuću Apple. Trajala je više od sedam minuta, što je za singl tog vremena bilo gotovo nezamislivo, a dobar dio otpada na legendarni završni refren koji se ponavlja i ponavlja. Unatoč tome, pjesma je devet tjedana zaredom bila na vrhu američke ljestvice, više od bilo kojeg drugog singla benda.

Julian Lennon pravu je priču o pjesmi saznao tek mnogo godina kasnije. Priznao je da ga je dirnulo to što je netko tako mislio na njega u trenucima kada mu je to bilo najpotrebnije, a s Paulom je, kako je otkrio, u djetinjstvu često bio bliži nego s vlastitim ocem. Godine 1996. na aukciji je kupio McCartneyjeve bilješke sa snimanja pjesme, kao uspomenu na pjesmu koja je zauvijek ostala njegova.