Upisala je studij defektologije u Zagrebu i željela postati logopedica na svojem rodnom Braču, no nakon audicije već na prvoj godini fakulteta počela je raditi kao najavljivačica programa, a ubrzo postala i jedno od zaštitnih lica Hrvatske televizije. Tijekom karijere upoznala je ustroj HRT-a, organizaciju, programske službe i redakcije, a poslovna strast ne napušta je već 30 godina. Samozatajna, elegantna dama sa savršenom dikcijom danas uživa biti mentorica mladim generacijama.

Emisija 'Mir i dobro' nedavno je proslavila 1500. izdanje, a vi ste njezin zaštitni znak. Jeste li imali kakvu proslavu i kako sada izgleda rad na njoj s obzirom na pandemijske uvjete?

Radimo u timovima. Ako se dogodi proboj virusa u jednom timu, emisiju završava tim koji je u pripravnosti. I tako naizmjenice iz tjedna u tjedan. Kontinuitet koji čini 1500 emisija obvezuje. Ne smije biti prekinut! Zato smo slavlja ostavili za neka druga vremena. Priželjkujem susret s kolegama iz oba tima i s onima koji su godinama stvarali emisiju, a sada su u mirovini ili na nekim drugim radnim mjestima. A sve uz tortu i bez maski. Naravno.

Posljednjih 19 godina emisija se specijalizirala za praćenje događaja unutar Katoličke crkve te odnosa Crkve i društva. Kakva je vaša publika, tko vas generacijski najviše prati?

Prate nas vjernici svih generacija jer smo mirni i dobri. Šalim se, no ne odveć. Sadržajno smo osigurali dugogodišnji kontinuitet emitiranja. To je razlog. Mozaični smo, nedjeljni. Govorimo o životu Katoličke crkve i bavimo se aktualnim temama, zanimljivostima. Mi smo i u ovim otežanim uvjetima uvijek na terenu, u Župnim zajednicama. Jednostavni, pozitivni i afirmativni.

Prezenterica ste emisije 'Mir i dobro', ali i urednica dokumentarnih emisija u Programu za Hrvate izvan RH.

Volim reći da se od prvog posla odmaram drugim. I obrnuto. Sugerirati i uređivati dokumentarne sadržaje u Programu za Hrvate izvan RH veoma me veseli i profesionalno ispunjava. Završavamo dokumentarni film 'Domovina u svijetu', u kojem govorimo o Hrvatskoj matici iseljenika koja ove godine obilježava 70 godina postojanja. U pripremi je i serijal 'Kartolina Argentina' o životu naših iseljenika u dalekoj Argentini. Kada nam to uvjeti dopuste, otputovat ćemo u SAD i na autentičnim lokacijama s početka prošlog stoljeća opisati život i rad Josipa Marohnića, istaknutog osnivača Hrvatske bratske zajednice Amerike i dobrog čovjeka.

Iza vas je dugogodišnja televizijska karijera ispred i iza kamere. Radili ste kao voditeljica mnogih emisija, ali bili i rukovoditeljica Programskih službi HRT-a. Koji vam je od svih angažmana bio najzahtjevniji?

Vađenje kuglica Lota... (smijeh) Bit će da je razlog manje u složenosti emisije, a više u mladosti i neiskustvu.

Što danas znate o sebi, a niste na početku karijere?

Naučila sam kako unatoč poslu i obvezama biti dobra prema sebi. Znati stati. Ne juriti i žuriti. Naći vremena za tišinu. Prihvatiti ono što se ne može promijeniti i mijenjati ono što se može. Premda još uvijek učim to razlikovati.

Djelujete mirno, blago i pozitivno, kao osoba koja je odmjerena u svim životnim situacijama – razljutite li se ikad onako pošteno?

Terencije bi vam na ovo pitanje rekao: 'Čovjek sam, ništa ljudsko nije mi strano.' Razljutim se. Srećom, sve rjeđe.

Što vas može izbaciti iz takta?

Kada se traže izgovori zašto se ne može, umjesto načini na koje bi se moglo.

A tko ili što vas inspirira ili motivira – bez obzira je li u pitanju posao ili nešto privatno?

Ljudi. Jednostavni i pozitivni. Ugodni na poslu i privatno. Vrijedni i samozatajni. Oni su moji heroji i motiv da budem bolja. A inspiracija... Razbibriga, dobar film ili knjiga. Ali iznad svega Brač. Masline i ulje koje radim. Naplavine na škrapama i brodovi koje vidim u njima. Rođena sam i odrasla na Braču. On je moje 'idro i sidro.