A taj Vis pruža najljepši bike pogled do kojeg sam imao prilike doći. Kako ga opisati? Jednostavno, to je - planet Moslavina. Kada i ako uspijete izaći iz šumske prerije, doći ćete na jedan od nižih vrhova, već spomenuti Vis na 444 metra iznad mora. Ako netko želi shvatiti da je Zemlja okrugla, odavde to može najbolje vidjeti, a da ne mora baš poletjeti. Dobro, na biciklu, ne baš doslovno.

Tu su i lijep vidikovac i bike odmorište, a mi smo svoju 'moslavačku rapsodiju' na biciklu nastavili vozeći se istočnim obroncima gore. Iznad sebe opet od drveća vidimo samo plavo nebo, a po nama pada kiša. Eto, u Moslavini i kišne kapljice lete iz vedrog neba, bar onako da te podragaju. Da, vrijeme je pravo proljetno, čas vruće, čas svježe, oblačno ili kišno. No dva moslavačka bike dana prošla su taman kako i treba, friško i vrlo zdravo. Red vožnje, odmora, zabave i novih ruta, iskustava i druženja na biciklu. Tristotinjak biciklista imalo je priliku upoznati Moslavinu uzduž i poprijeko. Ili, kako mi lijepo piše na pozivnici, doživite Moslavinu u zagrljaju Lonjskog polja i trsnog gorja.

A nisam baš tako zamišljao ovaj kraj, mislio sam da je to nešto kao slavonska ravnica, doduše ne baš prava Slavonija, no međa je tu negdje. Kako god, brda ima kao u Gorskom kotaru. Ili mi se samo tako čini. No probajte i dođite na dan, dva ili vikend u Kutinu i upoznajte grad i okolicu. Možete odsjesti i kod moje domaćice Jasmine Kosec, vlasnice istoimenog smještajnog objekta. U gradu, a na bregu, gdje bi drugdje nego u Moslavini tako bilo. Bilo mi onako umornom fora boraviti u lijepom i ugodnom bike&friendly smještaju. Imao sam i terasu na kojoj sam smišljao nove bike planove. A nešto sam i saznao o Kutini, turizmu i ugostiteljskoj ponudi za vrijeme jutarnje kavice.

Ivica Arbanas iz Bike kluba Kutina priča mi o potencijalu i mogućnostima vožnje po Moslavačkoj gori, brojnim single trailovima koji su dostupniji u suhom ljetnom periodu. Tu je i puno znamenitosti poput utvrde Garić grad, Bele crkve i spomenika u Podgariću. Poučna staza Crkveni jarak, skriveni slap i jezero Mikleuška obavezna su odredišta namjernika. Zadovoljno se smješka direktorica gradske Turističke zajednice Ivana Grdić, kako i ne bi kad su na dvodnevnu manifestaciji stigli mnogi gosti iz Zagreba, Siska, Daruvara... a uz drage i gostoljubive Kutinčane sve je bilo lakše proći i prevoziti. Zaista je bilo lijepo na relativno malom prostoru vidjeti toliko toga.

Osjetiti miris žutih polja prekrivenih uljanom repicom, dotaknuti tajanstveno Lonjsko polje i istovremeno dohvatiti takva planinska prostranstva, koja se na prvu čine pitomima, a izgledaju puno više divlje nego što to možeš zamisliti. Ako ništa drugo, znaš to po znoju kad se popneš na vrh Moslavine, koji i s vrhom TV tornja nema petsto metara. No ljeti ovdje ima puno hlada, pa su vožnje u dubokoj šumskoj hladovini još privlačnije.

Kada idem na brdo, uvijek me netko pita - joj, kako si došao gore, a nitko ne pita kako sam sišao. Nije ni to jednostavno, pogotovo ako na dijelu puta asfalt izgleda kao bolji makadamski put, a makadam kao bolji puteljak. No i to je dio avanturizma koji baš ovdje kao da diše punim plućima te daje tu notu mističnosti i potencijala ne samo za razvoj cikloturizma, već i šire outdoor ponude, od padobranskog jedrenja do onog s bicikla, što voli iskusiti jedan od članova kutinskog bike tima.

Pa kada prijeđe granicu, koju Moslavačka gora ne prašta, završi sa šavovima. Ova anegdota govori da biciklizam itekako može biti surov te istovremeno najljepši i najzdraviji hir. Zato su vožnja i uopće kretanje na biciklu vrlo popularna niša za privlačenje gostiju koji žele više toga, ali i onih s turističkim ambicijama, čija putovanja na biciklu zapravo nemaju cilj, već im je moto istraživanje i promatranje prirode.

Danas su takvi izleti češći, a u biti kraći. Provesti na biciklu dan, dva ili vikend. Dok se prije vozio samo ljeti, sada se bicikl vozi stalno i zato je cikloturizam nova karta na koju se može igrati. A Kutina i Moslavina imaju taj potencijal, pokazao je to i ovaj dvodnevni događaj.

Nakon prijeđenih 45 kilometara i bog bi bio umoran, bar malo. Evo, u Kutini smo, kažu, a Kutine nigdje. 'Ne mogu više', govorim sam sebi. Samo se Barbika, iliti Barbi od milja, simpa plava biciklistica, ogledava i čeka. 'Što si pak ona misli, ovaj bloger jedva ide, ali joj se valjda čini da ću na cilj', pa nestaje i ona na gradskom horizontu. Sad mi je i Kutina postala već velika, ali taman stižem na polazište, lijep trg u središtu.

Čini se da svi uživaju na suncu i odmaraju se pokraj svog ljubimca, njegovog veličanstva bicikla, bogme i zasluženo. Ponosni članovi BK Kutina su se fest dobro potrudili da bi svi bili zadovoljni, i oni najmlađi i svi željni rekreativne vožnje, ali i avanturisti koji su mogli iskusiti sve od teških uspona do šumskih putova i ekstremne brdske vožnje. Kada bih se zapitao što mi je nedostajalo na izletu, možda bi to bio posjet nekoj od vinarija ili OPG-ova, no zato imam motiv da ponovno dođem, pa u lakšem, opuštajućem i možda obiteljskom ritmu navratim na neki dobar sir ili šufnudle, jer čuo sam da su ovdje najbolje. I da konačno probam i ja taj škrlet, za koji se kaže da mu je Moslavina domovina. Osvježavajuće vino još je jedan moslavački adut, eno-gastro i cikloturistički.