Novi Selečki most na Odri smjestio se negdje između Posavine i Turopolja, nedaleko od Save, u zamišljenom trokutu između Ivanić-Grada, Velike Gorice i Zagreba. Na gotovo idealnoj biciklističkoj lokaciji u Zagrebačkoj županiji ponovno povezuje šumoviti i živopisni Turopoljski lug s Veleševcem i Orlima.

Nakon dugih godina čekanja, na mjestu starog drvenog mosta koji se urušio prije desetak godina izgrađen je novi, betonski. Dug je pedesetak metara i izgleda impresivno, premda nema onu posebnu draž starog, trošnog drvenog mosta. No njegova visina, čvrsti nosivi stupovi i upornjaci sada pružaju sigurnost pri prelasku rijeke.

Poplavno područje i zub vremena najviše su pridonijeli nestanku starih mostova na Odri. Njihov nedostatak posebno su osjećali lokalni stanovnici i biciklisti. Nakon vožnje uz Savu i ravničarskim dijelom Posavine, upravo je ovdje bilo idealno prijeći Odru i nastaviti šumskim putovima Turopolja. Tako se mogla napraviti lijepa kružna ruta ili skratiti put prema Velikoj Gorici i Zagrebu, uz povratak drugim smjerom.

S novim mostom ponovno se otvaraju brojne mogućnosti za biciklistička istraživanja.

Kroz Turopoljski lug, u hladu stoljetnih šuma

Nepregledne bukove i hrastove šume ljeti pružaju ugodnu zaštitu od sunca, a u jesen kroz krošnje propuštaju upravo toliko toplih zraka koliko je potrebno za ugodno pedaliranje.

Koliko su vožnje Turopoljem popularne, najbolje se vidi vikendom, kada široke i ravne šumske ceste privlače brojne bicikliste, pa i obitelji s djecom. Ova šumska prostranstva mogu biti i prava mala učionica prirode, a izlet se može obogatiti upoznavanjem šumskog bilja ili branjem gljiva, ondje gdje je to dopušteno.

Dolaskom u mjesto Turopolje sve su češći prizori starih drvenih kuća, mostića, kanala i rječica. Upravo takve krajolike cikloturisti posebno vole. Vožnja uz vodene tokove uglavnom je lagana, prepuna lijepih prizora i očuvanih prirodnih ambijenata.

A još je ljepše kada se s glavne rute može malo skrenuti lijevo ili desno, istražiti neki šumski put, zastati uz rijeku i potom nastaviti dalje. Povezati turopoljske šume, Odru i Savu preko novog mosta – upravo je to biciklistički doživljaj kakav se dugo čekao.

Veleševec, labudovi i mir posavskih sela

Područje općine Orle također je izvrsna destinacija za biciklizam. Posebno je idiličan Veleševec, selo u kojem se župna crkva sv. Petra doima gotovo većom od samog mjesta.

Namjernicima će možda najdojmljivije biti jezero puno labudova u središtu sela, ali i uske, mirne cestice na kojima prometa gotovo da i nema. Ovdje se još živi polako, u ritmu prirode i poljoprivrednih poslova.

Stanovnici se uglavnom bave poljoprivredom, no ovaj kraj ima i velik turistički potencijal. Biciklisti bi mogli biti dobrodošli gosti tijekom gotovo cijele godine.

Stare tradicijske drvene kuće, od kojih se neke još dobro drže, trebalo bi što prije obnoviti i barem dijelom uključiti u turističku ponudu. Vlasnicima i svima zainteresiranima valjalo bi pomoći kako bi se sačuvala vrijedna seoska gospodarstva i, gdje je moguće, dobila novu, muzejsku ili turističku namjenu.

Stada ovaca koja susrećemo putem i obrađena polja pokazuju da u ovom kraju raštrkanih sela još ima života, rada i nade.

Vrata od krča i tragovi nekadašnjih mostova

Na putu sam obišao i slavoluk poznat kao Vrata od krča, jedinstven povijesni spomenik zajedničkom radu Turopoljaca. Prije otprilike tristo godina ovdje su krčene šume kako bi se dobile livade za košnju. Spomenik i danas podsjeća na vrijeme kada su zajedništvo i težak rad oblikovali ovaj krajolik.

Nastavljam vožnju šumovitim Turopoljem i ubrzo ponovno dolazim do vijugave zelene ljepotice – Odre.

Iz vode stidljivo proviruju stari drveni piloti. Gledam ih i pomišljam: i ovdje je nekoć morao biti most.

Doista, na ovom ih je području nekada bilo mnogo. Neki su izgorjeli, drugi su dotrajali i nestali, baš poput starog Selečkog mosta.

Sada je na njegovu mjestu niknuo novi, betonski most s asfaltnom podlogom. Na nekadašnju drvenu konstrukciju još podsjećaju drvena ograda i stare fotografije turopoljskih mostova preko Odre.

Uz Odru, gdje su nekada radili mlinovi

Jedan stanovnik sela Selce priča mi kako se ponegdje uz Odru još mogu vidjeti ostaci starih mlinova. Nekada ih je, kaže, bilo sedam, uz isto toliko pripadajućih domaćinstava.

Danas ovdje zatječemo tek nekoliko ribiča. Čuje se tihi žubor rijeke, a oko nas vlada mir koji je teško pronaći u gradskoj svakodnevici. Novi most, pomalo neobičan u tom gotovo netaknutom krajoliku, ipak se dojmljivo uklopio u prostor.

Rado bismo ostali dulje, možda proveli cijeli dan uz Odru i promatrali kako se mijenjaju svjetlo, voda i život oko rijeke. No za ovaj put biciklističko istraživanje Posavine i Turopolja već nam je pružilo dovoljno lijepih trenutaka.

Dan se u međuvremenu razvedrio, jutarnja se magla podignula, a sunce je zagrijalo krajolik. Iako smo već zakoračili u jesen, još se moglo uhvatiti malo ljetnog ugođaja.

Drveni čardaci, stada na ispaši i život uz rijeku

Kaže se da, kada je lijepo, vrijeme prolazi najbrže. Na biciklu je to posebno istinito.

Usput doznajemo i kako zima u ovim krajevima nekada nije bila toliko neugodna koliko bi se moglo pomisliti. Mještani kažu da su drvene kuće građene od borovine dobro čuvale toplinu, a ogrjeva je u okolnim šumama bilo dovoljno.

Mnogo veći problem predstavljaju poplave i visoki vodostaji Odre, osobito posljednjih godina.

Ipak, pedaliranje posavskim i turopoljskim cestama donosi mnogo vedrijih prizora. Konji, krave i ovce na ispaši gotovo su svakodnevni dio krajolika. Susreti s njima dodatno uljepšavaju vožnju.

Posebnu draž imaju stare drvene kuće s izrezbarenim katnim dijelovima, popularni čardaci. Bunari, drvena korita i stara gospodarska dvorišta podsjećaju na neka prošla vremena. Za nas na biciklima upravo su ti prizori dio putne idile.

Uz meandre Save prema Martinskoj Vesi

Nižu se sela Stružec Posavski, Ruča, Suša pa Jezero Posavsko. Sava je na pojedinim dijelovima gotovo nadohvat ruke, a njezini meandri prate nas tijekom vožnje.

Na jednom su mjestu stanovnici sami uredili prostor za roštiljanje i malu lučicu za čamce. Zastajemo, uživamo u pogledu i, naravno, fotografiramo. Takva mjesta najbolje pokazuju koliko život uz rijeku može biti jednostavan i lijep.

Prolazim pokraj Desnog Dubrovčaka i skele preko Save. Ovoga puta ne prelazim rijeku, jer želim istražiti još jedan dio Zagrebačke županije.

Nastavljam prema Trebarjevu, gdje zastajem uz spomenik braći Radić. Današnju najistočniju točku pedaliranja odlučujem dosegnuti u Martinskoj Vesi, gdje me čeka još jedna zanimljiva građevina – atraktivan viseći most preko Save, s prometom reguliranim semaforima.

Još jedan most, još jedna rijeka i još jedan lijep završetak biciklističkog dana.

Četrdeset kilometara čistog užitka

Uz zasluženu kavicu zbrajam kilometre i dojmove. Gotovo četrdeset kilometara ostalo je iza mene, što je za jesensku biciklističku formu više nego dobro.

No kilometri su ovdje zapravo najmanje važni.

Ono što ostaje u sjećanju jesu mirne posavske ceste, prostrane turopoljske šume, drveni čardaci, labudovi u Veleševcu, susreti s ljudima i rijeka Odra, koja je napokon ponovno dobila most na mjestu gdje je godinama nedostajao.

Za bicikliste je to više od običnog prijelaza preko rijeke. To je nova prilika za povezivanje dvaju prekrasnih krajolika i otkrivanje ruta kojima se uvijek vrijedi vratiti.

Više informacija o aktivnom odmoru, biciklističkim rutama i mogućnostima istraživanja ovoga kraja može se pronaći na stranicama Turističke zajednice Zagrebačke županije te na njezinoj cikloturističkoj karti.