Mreža rijeka i jezera koje prolaze kroz planine Brooks na Aljasci desetljećima je bila poznata po čistoj vodi. No posljednjih godina pojedini vodotoci poprimaju narančastu, gotovo hrđavu boju, a znanstvenici su prve neobične narančaste nanose uočili 2018. godine. Ekolog Jon O'Donnell iz američke Nacionalne parkovne službe tada je, obilazeći to područje, primijetio sve veći broj takvih rijeka i potoka, a neka su mjesta prema njegovom opisu izgledala gotovo poput mutnog soka od naranče.

Ekološkog toksikologa Bretta Poulina sa Sveučilišta Kalifornija u Davisu zaintrigiralo je koliko taj prizor podsjeća na kiselo onečišćenje koje se povezuje s rudnicima metala. U blizini, međutim, nema rudnika. Nova studija, koju je vodila okolišna kemičarka Taylor Evinger, članica Poulinova laboratorija, pokazuje da je izvor promjene boje povezan s otapanjem arktičkog vječnog leda.

Kako se vječni led odmrzava, voda prodire kroz tlo koje je nekoć bilo zamrznuto i dolazi u kontakt s mineralima u podlozi koji su potencijalno tisućama godina bili izolirani. Njihovom oksidacijom u vodu se mogu osloboditi metali poput željeza, aluminija, mangana, cinka, nikla i kadmija, kao i rijetki zemni elementi. Upravo oni vodi mogu dati karakterističnu narančastu boju.

Evinger i njezini kolege od 2022. do 2024. godine prikupljali su uzorke vode iz šest riječnih slivova diljem planinskog lanca Brooks kako bi pratili promjene njezinog kemijskog sastava.

Neki su uzorci pokazali izrazito kiselu vodu s koncentracijama metala usporedivima ili višima od onih koje se povezuju s odvodnjom iz rudnika metala. Na rijeci Salmon jedan je takav prodor povećao koncentraciju metala do 70 puta iznad uobičajene razine, a povišene vrijednosti zabilježene su čak 97 kilometara nizvodno od izvora, piše Science Alert.

Istraživači su taj značajan događaj povezali s 2019. godinom, kada je Aljaska zabilježila najtoplije ljeto u povijesti mjerenja, nakon čega je uslijedila neuobičajeno snježna zima.

No veća količina snijega može izolirati tlo i spriječiti njegovo ponovno zamrzavanje. Znanstvenici smatraju da je voda zbog dubljeg odmrzavanja tla prodrla dublje u podzemlje, gdje je stupila u kontakt s mineralima. Više riječnih slivova pritom je reagiralo gotovo istodobno.

Nakon toplog ljeta u rijekama su naglo porasle koncentracije sulfata i cinka, a zatim su se sljedećih godina postupno smanjivale. Problem pritom nije ograničen samo na nekoliko aljaških rijeka. Od 2018. godine pojavili su se brojni izvještaji o kiselom otjecanju iz stijena na području vječitog leda diljem Sjeverne Amerike i takve su pojave zabilježene u više od 200 rijeka i potoka.

Prema Poulinu, riječ je o procesu koji nije bio predviđen u procjenama načina na koji će se Arktik mijenjati u toplijoj klimi, a pojava 'hrđavih rijeka' zabilježena je i u borealnim i arktičkim područjima Kanade te u drugim dijelovima svijeta gdje postoji permafrost.

Te povišene koncentracije metala s niskim pH vrijednostima mogu štetno djelovati na vodene ekosustave. Znanstvenici su već zabilježili propadanje biljaka uz neke zakiseljene rijeke te smanjenje brojnosti važnih ribljih vrsta, uključujući losos i bijelu ribu, kao i drugih vodenih organizama.

Posebno bi mogle biti pogođene ruralne arktičke zajednice, među kojima su mnoge zajednice domorodačkih stanovnika Aljaske, jer ovise o rijekama i ribi koju love. Na području planina Brooks zasad, međutim, nisu zabilježena masovna uginuće ribe niti su poznati slučajevi u kojima bi trenutačna kvaliteta vode za piće štetila stanovnicima sela. Istraživači ipak upozoravaju da je broj zabilježenih slučajeva zabrinjavajući.