U OČEKIVANJU 'AMELIE'

Yann Tiersen napunio Tvornicu

05.12.2010 u 10:00

Bionic
Reading

Prepuna Tvornica u subotu je dočekala koncert Yanna Tiersena, najpoznatijeg po skladanju glazbe za film 'Amelie'

Na početku večeri dvorana je izgledala kao da će biti umjereno popunjena, sjedeća mjesta na tribinama bila su ispunjena, a na podiju se mogla vidjeti tek poneka grupica ljudi.
Prva grupa, berlinski duo Lonski & Clasen, pola je sata zagrijavala publiku svojom mješavinom gitara i bubnjeva, a uslijed njihove svirke podij pred pozornicom potpuno se ispunio. Već je u pauzi prije Tiersonovog nastupa bilo sasvim jasno da će Tvornica ipak biti dupkom puna.

Yann Tiersen je započeo točno u 22.30 i od samog je početka bio praćen glazbenim željama iz prvog reda, sasvim očekivano vezanim uz film 'Amelie'.
Yann nas je, energičnije nego smo očekivali, proveo kroz gotovo sve pjesme s novog albuma 'Dust Lane' te je već na početku koncerta postalo očigledno da će želje ostati neispunjene i da neće biti poznatih melodija poput 'Rue de Cascade' niti Amelie kako baca kamenčiće u pariški kanal. Dijelu publike to nije bilo prihvatljivo pa su, vidno razočarani, lagano napuštali dvoranu. Oni drugi su se prepustili Tiersenovim melodijama, puno razvučenijim i grubljim nego što se to po albumima može zaključiti.

Pjesme su nerijetko poprimale formu ispoliranog, a gotovo i 'spektakl' postrocka uz lagano građenje melodije i dinamike do izduženog ritmičnog vrhunca koji se ponovno raspada ili pak naprasno prekine. Protuteža tome bile su melodične i repetativne pjesme poput 'Fuck me' i 'Palestine'. Na sredini seta Tiersen nas je počastio solo violinskom izvedbom skladbe 'Sur le Fil' u kojoj je zadržao laganu melankoliju klavirskog originala, no, da li zbog 'svježijeg' instrumenta ili zbog ukupne atmosfere te večeri u Tvornici, original je ostao u sjeni mnogo moćnije izvedbe.

Za kraj koncerta publiku je počastio s 'La Valse d’Amelie' u 'Doom Amelie' verziji, kako to sam glazbenik najbolje opisuje. Počevši s dugim igranjem na synthu polako se probila poznata melodija podebljana čvrstim ritmom, što je ponavljanjem prelazilo u sve žešću igru instrumentima i gotovo katarzičan završetak.

Oni koji su očekivali mekane melodije i romantičnu violinu vjerojatno su poželjeli da nisu večer proveli u Tvornici, no činilo se da je ipak više bilo onih drugih, zainteresiranih za višeslojnost Tiersenove glazbe, kojima je večer bila ispunjena.