Grupa Popečitelji je u današnjem sastavu nastala je 1999. godine u Prištini, a čine ju braća Saša i Goran Furunović, gitara i bas te bubnjar Rade Vulić

U svojoj ste bendovskoj karijeri izdali 3 albuma. Razlikuju li se oni stilski, odnosno koliko se vaš glazbeni izričaj mijenjao kroz godine?

Nema tu velikih stilskih promjena koje su vidljive na prvu loptu - tri albuma i nas trojica s istim instrumentima. I dalje stvaramo muziku na isti način, bez promišljanja kada muzika nastaje. Promišljanje dolazi kasnije, kad se album oblikuje. Tako da se ti albumi razlikuju energetski, razlikuje ih muzika nastala u određenom vremenu, ispričana na različite načine, putem naziva albuma i pjesama, omota i same produkcije. Danas nosimo neko iskustvo i trudimo se da ne upadnemo u njegove zamke. Rock and roll se treba svirati naivno, iz srca, zato se time i bavimo.

Koji su glazbeni uzori utjecali na razvoj Popečitelja?

Ono što slušaš definitivno utiče na tvoje poimanje muzike, naročito kad si mlad, kada počinješ. Taj početak je najbitniji, on te oblikuje za kasnije. Kod nas trojice se dogodio širok dijapazon tih početnih dojmova i fascinacija muzikom, naravno s nekim razlikama. Počevši od Hendrixa i njegovih suvremenika, preko alternativnih i noise bendova devedesetih, funka, punka i takozvanog world musica. Danas se ne palimo tako lako, ali cijenimo sve izvođače koji se muzikom bave na pravi način, po našim shvaćanjima. Od regionalnih je to, recimo, Disciplin a Kitschme.

Nakon Popečitelja na scenu stupa Svemir, bend okupljen oko zagrebačke kantautorice Zvonke Obajdin. Čine ga Matko Boršić na bubnjevima, San Mikulec na bas gitari i pratećim vokalima, Aleksandra Dokmanović na električnoj gitari, dok Zvonka uz pjevanje kombinira akustičnu ili također električnu gitaru, ali i klavir.

Odakle je došla inspiracija za ime benda, 'Svemir'? Ogleda li se u tom imenu na neki način vaš glazbeni izričaj?

Bend je krstio prvi gitarista Robert Kanizsai, i to zato što sam ja često koristila pridjev 'svemirski', i gdje ima i gdje nema smisla. Njemu je bilo simpatično što ja kažem da je nešto 'svemirski dosadno' ili 'svemirski smiješno', pa je jednom prilikom rekao: e, bend se treba zvati Svemir! Nije bilo nikakve namjere da tim imenom opisujemo svoju glazbu, iako mi se naknadno svidjela poveznica s onime što ja volim slušati, a što je još Gram Parsons prozvao 'cosmic american music'.

Umješni ste u pisanju tekstova na hrvatskom. Imate li kao kantautorica kakav savjet za podijeliti s podjednako cijenjenim kolegama sa scene, koji nikako da umaknu engleskom jeziku?

Ako pričamo o kolegama koji su sami sa sobom zadovoljni kada pišu na engleskom, onda nemam nikakav savjet jer ne dajem savjete koje nitko nije tražio. No, kada bi me netko tko možda želi pokušati pisati na hrvatskom, a još to do sada nije radio, zatražio savjet, rekla bih da tu vrijedi ono univerzalno: treba vježbati. Konkretno, možda pisati nekakav dnevnik, pisati nekakve male crtice ili pokušaje stihova i biti uporan u tome dok ne razviješ svoj stil i svoj glas, dok ne osjetiš da si zadovoljan.

Večer će zaključiti Rolin Humes, bend višestruko nagrađivan na glazbenim natjecanjima i festivalima. Čine ga vokal Robert James Hudulin, braća Nikola i Matej Smiljanić (gitara i bubanj) te basist Emil Bišćan

Je li točno ako vas opišemo kao pop/rock/blues kvartet? Što se osjeća više, što manje u vašoj glazbi?

Da, to bi bio točan opis. Barem mi tako sebe opisujemo. Da se tu naći još žanrova i utjecaja, neki ih i pronađu pa rado podijele s nama ono što čuju u našoj muzici, a neki čuju i neke stvari za koje mi nikad ne bi rekli da su dio naše muzike, kao npr. punk, metal, rockabilly... Ali ono kako mi to zapravo vidimo je da su naše pjesme pop, koje mi sviramo glasno kao rock, i s osjećajem kao blues.

Koja svirka u vašoj karijeri vam je ostala u najljepšem sjećanju i zašto?

Teško je izdvojiti samo jednu svirku pošto su nam skoro sve svirke ostale u jako lijepom sjećanju. Imamo tu sreću što nas publika svugdje lijepo prihvati i gromoglasno nagradi, bez obzira na to što mnogi nisu ni znali naše pjesme do tad. Veseli nas to što osjećamo da idemo u pravom smjeru i da svaka svirka prethodi nečem boljem, ljepšem i većem.

Dozvoljeni četvrtak' organizira najveća regionalna glazbena top lista 'Muzika je Zvonko Radost' uz pomoć prijatelja iz bonbona. Cijena ulaznica u pretprodaji je 30 kuna, a na dan koncerta 40 kuna. Kao i na dosadašnjim 'Dozvoljenim četvrtcima', prvih 25 korisnika mobilne mreže bonbon koji dođu na koncert dobivaju slobodan ulaz i besplatni kupon za piće od 20 kuna. Za slobodan je 'upad' dovoljno na ulazu u Vintage pokazati mobilni uređaj na kojem je bonbon mreža