'GODINE KOJE SU POJELI LAVOVI'

Tragikomični dokumentarac o novinarskim zločinima

  • Autor: Velimir Grgić
  • Zadnja izmjena 25.07.2010 09:35
  • Objavljeno 25.07.2010 u 09:15
'Godine koje su pojeli lavovi'

'Godine koje su pojeli lavovi'

Izvor: Promo fotografije / Autor: promo

Sjeća li se još itko toga da su Hrvati nabavili atomsku bombu i bacali uši srpske djece gladnim lavovima na fronti? Boro Kontić se u svom dokumentarcu 'Godine koje su pojeli lavovi', uvrštenom u natjecateljski program Sarajevo Film Festivala, itekako sjeća

'Krenite na posao... čistite... grobovi još uvijek nisu puni', samo su neke od 'motivacijskih poruka' kojima su 'novinari' ozloglašene radijske postaje Mille Collines u Ruandi, baš kao i urednici ekstremističke novine Kangura, izravno sudjelovali u genocidu koji je stajao glava oko 800.000 nevinih ljudi - i za to, u konačnici, po prvi put ikada, odgovarali na sudu za ratne zločine.

No ne treba odlaziti u Afriku 1994. godine da bi se pronašli mračni primjeri izdaje ideala profesije i čovječnosti - o ne, toga je bilo i na ovim, nama daleko bližim prostorima. Ali s tom razlikom da još nitko nije odgovarao. Nizašto.

Foršpan za 'Godine koje su pojeli lavovi'

Boro Kontić, urednik Drugog programa Radio Sarajeva 1992. godine, lani je snimio 'Godine koje su pojeli lavovi' kao svoj intimni, amaterski dokumentarni film u kojem progoni duhove prošlosti i pokušava podsjetiti na odgovornost kolega sa svih zaraćenih strana, ali prije svega sa srpske (muslimanska i hrvatska odgovornost tek je okrznuta), ne samo za sudjelovanje u najsramotnijim komadima fašistoidne propagande koja bi zacrvenjela i jednog Goebbelsa, već i za izravno pozivanje na genocid, etničko čišćenje i ratni zločin.

Godinama skupljajući primjere kojima su pojedini novinari ne samo sramotili profesiju, već i svoje dostojanstvo kao pripadnika vrste homo sapiensa, Kontić pokušava na površinu izvući imena odgovornih, prateći tijekom 2009. godine sudbinu najavljene krivične prijave Nezavisnog udruženja novinara protiv onih koji su, između ostalog, preko novina i televizije javnost obaviještali o tome da 'Hrvatska priprema atomsku bombu' te 'hrani lavove srpskom djecom' (ili dijelovima njihovih tijela, poput ušiju), dok hrabri srpski borci ne puštaju bradu zato što su četnici, već zato što, kako lijepo reče jedan od njih, 'su alergični na nekakve kreme, sapune i to...'

Tragikomični dokumentarac 'Godine koje su pojeli lavovi' najveću snagu ima upravo u tom segmentu kompiliranja zaboravljenih, s ove strane fronte ponekad i nikad viđenih komada totalnog bezumlja; kod onih koji su devedesetih odrasli u ratnim zonama hvatajući signale TV Beli Manastir i sličnih propagadnih mašinerija četničkih snaga, ovo je samo podsjetnik na to što se dogodi kada oni kojima ne biste dali ni da vam operu stepenice u zgradi dobiju mikrofone u ruke i kamere u njuške, okus moći i snagu oblikovanja stavova u danima ludila.

No ovaj film ipak nema tu snagu kojom bi mogao s pozitivnim posljedicama iskopati imena i ukaljane obraze onih koji ne samo da nikada nisu odgovarali za svoja djela, već danas čak rade kao kazalištarci, dramaturzi i - ironije li - profesori novinarstva! Jer Kontićev uradak zbrkan je i rastresen pristup iznimno intrigantnoj i važnoj temi, na koju se ne fokusira s potrebnim zanatskim vještinama, no ima itekako fascinantne segmente i jednostavno vrišti za malo učenijim i ambicioznijim remakeom. Ima li zainteresiranih?

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi