Počelo je s epizodom o športsko-ribolovnoj udruzi 'Dunav', koja je uredila adu na Dunavu kod Vukovara i pretvorila je u turističko kupalište, nastavilo se s direktorom alkarske ergele na dan kada se održava Alka, zatim je na red došao pirotehničar koji se bavi razminiravanjem Kotar šume kod Siska, a sinoć smo gledali kako izgleda dan redatelja Ivice Buljana za postavljanja predstave 'Elementarne čestice' na Dubrovačkim ljetnim igrama. Najkraći je to mogući sažetak dokumentarnog serijala 'Najduži dan', koji se na HRT-u prikazuje od 19. studenog.

Dokumentarni program HRT-a oduvijek je bio jedna od njegovih jačih strana, posebice kada je riječ o odabiru stranih dokumentaraca. U toj im se domeni zbilja ništa ne može prigovoriti - ljubitelj dokumentaraca na HTV-u uvijek može pogledati nešto za svoj gušt, bez obzira traži li putopisne, povijesne, glazbene ili prirodoslovne dokumentarce. Kada je pak o domaćim dokumentarcima riječ, i u toj je domeni bilo izvrsnih djela - sjetimo se samo serijala 'Takvim sjajem može sjati' o domaćoj šansoni, pa sjajnog serijala o Miki Tripalu ili, za one kojima pamćenje seže malo dalje, onoga o genetskom podrijetlu Hrvata. Bilo je toga dovoljno da svima bude jasno kako domaći dokumentaristi nimalo ne zaostaju za stranima, ali je povremeno u dokumentarnom programu javne televizije postojao onaj nezgodni ideološko-politički faktor koji je prednost davao zamornim, tendencioznim, preskupim i, što je najvažnije, nezanimljivim serijalima o političarima, državnicima, nadbiskupima i sličnim ličnostima oko čijih se imena već desetljećima lome kontroverzije, ali ih HTV nije dao autorima koji bi to znali iskoristiti na intrigantan način, nego na onaj kojim se promiče jedaon ideološki krak interpretacije te ličnosti ili događaja.

Zato su dokumentarni serijali kao što je 'Najduži dan' - pravo osvježenje! Kroničarski, istodobno promatrački, ali i osobni, oni prate živote ljudi o kojima možda ne razmišljamo svaki dan, koji možda ne krase naslovnice novina i portala, ali koji dan za danom obavljaju vrlo zahtjevne, važne i zanimljive poslove. Priče su to s čvrstim uporištem u sadašnjosti, bez pretenzije da nam 'prodaju' bilo kakve velike ili male ideje, priče koje pokazuju da se svačiji život - bez obzira je li riječ o životu osobe koja oprezno gazi minskim poljima ili osobe koja među dubrovačkim zidinama nastoji uprizoriti suvremeni književni klasik - sastoji od dana pa onda između tih dana bira onaj 'najduži' ili najzahtjevniji.

U epizodi 'Kazališni redatelj' glavni je junak Ivica Buljan, koji na Dubrovačkim ljetnim igrama postavlja predstavu 'Elementarne čestice', koja je zbog nekih sigurnosnih prijetnji preseljena iz Kupara u tvrđavu Lovrijenac. Ivica Buljan i članovi njegove ekipe svojim nas ponašanjem pred dokumentarističkom kamerom pokušavaju uvjeriti da je ono što rade uobičajeno, normalno, da se sve to ubraja pod normalu kazališnog života i postojanja - i doista se tako ponašaju: sjede u japankama na podu i proučavaju neke papire, vježbaju glazbene brojeve, međusobno se šale, pokazuju osobne iskaznice osiguranju na ulazu... No istodobno nas uvode u taj svijet, svijet koji nam većini nije ni uobičajen ni poznat.

Isto je bilo i sa svim ostalim epizodama - autori su uglavnom samim protagonistima prepustili da sami izgrade svoju svakodnevicu onako kako je grade i kada oko njih nema kamera - autorska je ruka ovdje nježna, više je ovdje zato da stvari malo uredi, sažme, izvuče ono najvažnije negoli da iz nečije tuđe priče stvara svoju i to je sjajno. Rezultat su zanimljive, pametne, čak i zabavne priče iz kojih se usput još i štošta može naučiti. Čak i da nije za javnu televiziju, bila bi riječ o bombončiću. Ovako je riječ o punom pogotku.