MOMČILO BAJAGIĆ BAJAGA

'Mnogima je bilo čudno da dolazim na intervjue s opranom kosom'

24.10.2015 u 07:00

Bionic
Reading

Momčilo Bajagić Bajaga nekad je bio veliki miljenik ženske publike, a koncerte Bajage i Instruktora uvijek je pratila armija euforičnih obožavateljica. Danas je zadovoljan onim što je postigao, neopterećen je kultom mladosti i trendovima koje diktira današnje reality društvo. Uoči koncerta u zagrebačkom Domu sportova 24. listopada, među ostalim nam je ispričao žali li za prošlim vremenima i vodi li obitelj sa sobom na turneju

'Na koncertu u Zagrebu publika će imati priliku vidjeti dva mlada benda i nas. Nama je ove godine 30 godina otkako je izišao album 'Sa druge strane jastuka' pa to nekako želimo proslaviti i obilježiti. Svirali smo ga u Domu sportova pa ćemo i sad, nakon tri desetljeća. Nećemo kao Metallica svirati samo prvi album, ali ćemo svakako na koncertu naglasak baciti na taj album jer je to za nas važan, lijep jubilej', kaže Momčilo Bajagić Bajaga. Kad pogleda unatrag, od tog albuma naovamo njihova današnja publika se dosta promijenila. Danas ih slušaju i starije generacije, ali i one mlađe, djeca njihovih nekadašnjih fanova.

Ni ogromna popularnost, ni horde obožavateljica, ni česta izbivanja od kuće zbog turneja nisu uspjeli ugroziti njegov dvadesetogodišnji brak sa suprugom Emilijom, s kojom je još od srednjoškolskih dana. Rijedak su primjer trajanja, naročito među vezama na javnoj sceni. U čemu je tajna?
'Trudim se da suprugu i djecu držim dalje od medija i ne volim priče o svojoj privatnosti', ističe.

Jedna od njegovih ljubavi iz mladenačkih dana bila je Alka Vuica. U svom opusu ima mnogo pjesama napisanih njoj, poput pjesama 'Zažmuri' i 'Sa druge strane jastuka'. S Alkom je i danas u kontaktu.
'Alka i ja se čujemo, mi smo stari prijatelji', rekao je.

Svoju obitelj znao je povesti sa sobom na turneje.
'Kad je nešto zanimljivo, povedem ih, možda ne baš sve odjednom, ali uvijek nekog vodim sa sobom. Kad smo primjerice svirali u New Yorku, išle su sa mnom supruga i kćer, a kad sam svirao u Londonu, vodio sam sina. U prosincu sviramo u Australiji, a kako će mi kćerka napuniti 17 godina, to će joj biti poklon za 17. rođendan', kaže.

Djeca, 25-godišnji Marko i 17-godišnja Anđela vole i slušaju njegove pjesme.
'Oni vole sve moje pjesme. Čuju nešto što radim dok to nastaje, a nakon studija, kad to snimim, prvi preslušaju. Dobri su kritičari, ali ne miješaju se puno. Ako im se nešto ne svidi, onda mi kažu, ali ponekad poslušam njihov savjet za nešto za što nisam siguran', priznao je. Ističe da nije strog roditelj koji autoritet nad djecom dokazuje nametanjem svojih stavova.

Ne plaši ga starenje i imperativ mladosti koji današnje vrijeme nameće. Izjavio je kako se ne nikako bi mijenjao s nekim 20-godišnjakom.
'Nemam frku od starenja, to je prirodna stvar i tako je treba i prihvatiti. Naravno da mi je bilo lijepo kad sam imao 20 godina, ali nije mi loše ni sada u pedesetima. Mislim da čovjek treba živjeti u skladu sa svojim godinama. Godine zaista nemaju veze, važno je kako se čovjek osjeća, a u mom poslu, one ne smetaju. Naprotiv, moja generacija glazbenika još puni stadione širom svijeta.'

On i njegovi Instruktori njegovali su imidž dobrih i pristojnih glazbenika uz koje se nikad nije vezala krilatica 'seks droge & rokenrol'.
'Vjerojatno smo zaista takvi jer se čovjek ne može folirati 30 godina. Osim toga 'sex i drugs' se mogu vezati uz neki drugi posao, primjerice uz pekarski posao. (smijeh) To je fama i bilo je smiješno kad smo počinjali jer je mnogima bilo čudno da recimo na intervju dolazim s opranom kosom, imam opeglanu košulju, nisam istetoviran... Nisam izgledao kao netko tko svira u Iron Maidenu. (smijeh) Volim tu slobodu koju rock glazba pruža, da svatko može biti što želi i ponašati se kako hoće', rekao je. Dodaje kako bi se volio baviti glazbom dok god može.

Nakon 30 godina sviranja još ga raduju iste te stvari: kad napravi dobru pjesmu i uživa dok svira. Rutine nakon toliko godina bavljenja glazbom, nema.
'Muzika mi je ušla u metabolizam, tako da ako je metabolizam rutina, onda je i to. Ne mogu živjeti bez glazbe i ako ne bih svirao, nastupao i objavljivao javno, to bih radio za sebe. Moja ljubav prema glazbi i dalje je dječja, a kao autor isti sam kao prije trideset i više godina kada sam počeo pisati pjesme', kaže. Među ostalim je objavio 'Vodič kroz snove', prvu zbirku poezije sa 70-ak pjesama koje je napisao za sebe, ali i za druge izvođače. Pisanje autobiografije još ga ne zanima.