Poluprazna kinodvorana Studentskog centra dočekala je jedan od najoriginanijih britanskih glazbenih proizvoda, što je, nažalost, stvorilo pomalo komornu atmosferu, ali publika koja je bila prisutna ipak je morala biti glazbeno zadovoljena.

The Tiger Lillies, bend koji postoji i aktivno proizvodi glazbu već 23 godine, predstavio se zagrebačkoj publici po drugi put. Njihove pjesme o probisvijetima, frikovima i čudacima svih vrsta nisu za one slabijeg želuca ili konzervativnijeg svjetonazora jer kroz svoje pjesme bez pardona progovaraju o erekciji, prostitutkama, raspeću i svemu onome o čemu se većina populacije pravi da ništa ne zna.

Krajnje jednostavna scenografija britanskog trojca uvlači slušatelje u svoj svijet, svijet u kojem glazbenici ne podilaze publici ni na koji način i u kojem je normalno da kontrabasist izvadi metalnu pilu i s gudalom proizvodi zvukove i svira kao da se radi o violini. Magla, odnosno para koja je većinu koncerta ispunjavala kinodvoranu, prenijela je gledatelje u neke mračne kutke i zakutke londonskih ulica gdje se ljubav prodaje i kupuje.

Frontmen benda i harmonikaš, Martyn Jacques, poput zlog klauna s lošim namjerama zavodi slušatelje, rastura tabue i servira ih začinjene veselim kabaretskim pristupom s pomalo zastrašujućim falsetom. Vrlo slaba interakcija s publikom s jedne je strane rezultirala slabim odgovorom, ali s druge strane koncentracijom na glazbenu izvedbu, dvosatnom melankolijom i prekrasnom groteskom.

Sablasno komični tekstovi pjesama poput You’re Going to Hell, Mother Mary You Are a Cow ili Nothing Is a Sin u podlozi imaju melodije foxtrota, valcera i ciganskih ritmova. Martyn Jacques, čak i kad sjedne za klavir i započne s melodijom koja podsjeća na balade Leonarda Cohena, zapjeva svojim falsetom i zasvira polutonove koji otvaraju bizaran, mračni svijet koji pjeva o dosadi, a ne o ljubavi i neostvarenim snovima. ‘Give me a substance I can use, give me a chance to poison youth, give me a whore on the street... boredom’, to su The Tiger Lillies. Ništa manje i ništa više od brehtovskog punk kabareta.

Izvedbeno, njihov je nastup odraz 23 godine glazbenog iskustva, sjajno i pažljivo smišljen. Među pasivnom publikom našla se doslovce šačica veselih fanova koji su prvo na svojim mjestima, a zatim u prvim redovima zaplesali valcer i koji su očito jedini znali tekstove pjesama, na što je bend odmah reagirao pitanjem: 'Želite li vi pjevati?'

Istovremeno izopačeni i perverzni, i pronicljivi i tužni, nijedan opis Tiger Lilliesa nije dostatan. Neusporedivi su sa svim viđenim, ali treba ih preporučiti svakome tko je u stanju suočiti se s brutalnom istinom onoga što stvarni život nudi.