NOVI POVIJESNI SPEKTAKL

'Agora' u našim kinima od 14. travnja

06.04.2011 u 11:28

Bionic
Reading

'Agora', novi film Alejandra Amenabara (Uljezi, Život je more) dolazi u domaća kina 14. travnja, a naslovnu ulogu u ovom povijesnom spektaklu tumači oskarovka Rachel Weisz

Priča nas vraća u 4. stoljeće, kada su kršćani bili poput talibana. Aleksandrija, 391. godine; Hipatija predaje astronomiju, matematiku i filozofiju. Njezin student Orest i njezin osobni rob Davus zaljubljeni su u nju. Kada pripadnici kršćanstva Amonije i Ćiril postignu političku moć, velike obrazovne institucije poljuljane su. Dvadeset godina poslije, Orest je gradski vođa, ima nestabilan dogovor s kršćanima koje vodi Ćiril. Kršćani žude za javnim moralom, a kao prepreku vide Židove i žene. Hipatija pak nema vjerskih pobuda, ima li u takvu svijetu mjesta za nju?

Rachel Weisz u 'Agori'

REDATELJ ALEJANDRO AMENÁBAR O FILMU

'Prije četiri godine nakon filma 'Život je more', koji je za mene bio potpuno intimno iskustvo, nisam ni slutio da će moj sljedeći projekt biti o Rimljanima i kršćanima u starom Egiptu. Ali u tome leži ljepota ove profesije, vlastita znatiželja vas tjera u fascinantne svjetove poput onog drevne Aleksandrije, gdje promišljate kako su izgledale tamošnje ulice, hramovi i ljudi. Da ostvarite svoj naum, potrebna vam je strast, ali i novac. Nikad me nije zanimala znanost. Divna stvar kod ovog projekta je to što sam došao u kontakt sa znanošću ali sa emocionalne i duhovne strane. Naš cilj s ovim filmom bio je prenijeti emociju univerzuma; svu emociju koja dolazi kada se pokušava razriješiti misterija kozmosa. Bila je ovo ispočetka priča koja se proteže 2.000 godina, od geocentričnog sustava do relativiteta, tako da smo pazili na svaki detalj. Proučavajući razdoblje u kojem je živjela glavna junakinja Hipatija, otkrili smo jako puno poveznica s današnjim svijetom. Aleksandrija je bila simbol civilizacije koja je lagano nestajala pritisnuta raznim čimbenicima, ponajprije fundamentalnim religijskim. Za mnoge je Hipatija označila kraj antike i početak srednjeg vijeka.

Otpočetka je moj cilj bio za gledatelja stvoriti atmosferu poput one kao da je ekipa CNN snimala nešto što se desilo u 4. stoljeću. Želio sam prekinuti utemeljene norme kostimiranih filmova; izbjeći klišeje. 'Agora' je spoj spektakla i čvrstine.

Nastojao sam snimiti film u kojem nasilje nije pretvoreno u spektakl. Ovaj je naslov je smišljen kao međunarodni projekt, predviđen da bude snimljen na engleskom, bazično zato što se radilo o 50 milijuna eura što je ozbiljan novac. Bilo bi pogibeljno da sam odlučio snimiti ovaj film na španjolskom sa španjolskim glumcima. Također, budući da je Aleksandrija u to doba bila pravi melting pot kultura i jezika, palo mi je napamet da se engleski dobro uklapa u njezine ulice. Film 'Ime ruže' bio mi je polaznica za ovaj film. Za filmsku adaptaciju svoga romana Eco je inzistirao na tome da bude snimljen na engleskom, jer je smatrao da je engleski latinski 20. stoljeća.

Pokušali smo pokazati ljudsku realnost u kontekstu svih vrsta na Zemlji, i Zemlju u kontekstu svemira - vidjevši ljude kao mrave, a Zemlju kao jednu malu loptu koja se vrti među brojnim zvijezdama.

Moji filmovi moraju biti putovanja. Ovaj je putovanje u vremenu i prostoru. Ovo putovanje, od momenta kad smo Mateo Gil, Fernando Bovaria i ja počeli snivati ovaj projekt, bilo je strastveno iskustvo. Moj san sada je san gledatelja, 'Agora' je u mnogim stvarima, povijest prošlosti, koja se direktno odnosi na ono što se dešava danas. To je poput ogledala za ljude ne bi li shvatili da se svijet nije puno promijenio od antike. '

Agora