RENE MEDVEŠEK:

Želju za brzom slavom nametnulo nam je društvo

  • Autor: Igor Tretinjak
  • Zadnja izmjena 13.03.2012 10:43
  • Objavljeno 13.03.2012 u 09:00
Rene Medvešek

Rene Medvešek

Izvor: Pixsell PXL Agencije / Autor: Antonio Bronic/PIXSELL

Nakon premijernih izvedbi u matičnom ZKM-u predstava 'Ideš dalje!' započela je svoj drugi život u školskim učionicama, gdje potiče mlade na razmišljanje o reality showovima i instant uspjehu. O predstavi, temi i kazalištu u školi porazgovarali smo s redateljem predstave Reneom Medvešekom
Zagrebačko kazalište mladih

Zagrebačko kazalište mladih

Izvor: Promo fotografije / Autor: Zagrebačko kazalište mladih

Junaci predstave 'Ideš dalje!' Nives i Luka, koje igraju Barbara Prpić i Petar Leventić, od reality slave morali su se oprostiti u polufinalu jednog talent showa. Jedina mogućnost koja bi ih mogla vratiti na put prema zvijezdama veliki je koncert (super)talenata, do kojeg pokušavaju stići mini turnejom po školskim razredima. Hoće li uspjeti u svom naumu, pogledajte u predstavi, a prije toga saznajte sve male tajne predstave iz prve ruke – od redatelja Renea Medvešeka.

U predstavi 'Ideš dalje!' obraćate se tinejdžerima, i to na njihovom terenu – u razredima. Kako je došlo do ideje da kazališnu predstavu dovedete u školu?

Predstava je nastala u sklopu međunarodnog projekta koji je inicirao Deutsches Theater iz Berlina, a u kojem uz DT i ZKM sudjeluje i jedno talijansko kazalište, Teatro Due iz Parme. Ideja da se predstava igra u razredu bila je od početka sastavnim dijelom projekta – taj oblik kazališne komunikacije s publikom školskog uzrasta u dijelu se europskih zemalja već dulje vrijeme prakticira. Holger Schober, pisac teksta koji je naručen za projekt, osnivač je i voditelj 'Klassenzimmertheatera' (Razrednog kazališta) u Beču, umjetničke organizacije koja se bavi isključivo takvom kazališnom formom.

U predstavi se okrećete vrlo važnim temama za mlade – reality showovima i instant uspjehu. Koji je vaš stav o brzinskoj slavi kratka daha koja se mladima nudi na svakom koraku?

Temu su odabrali organizatori ove suradnje, kao temu koja je podjednako aktualna u svim zemljama koje sudjeluju. San o brzoj slavi posljedica je sustava vrijednosti koje današnje društvo njeguje, a mediji svesilno podržavaju i promoviraju. U želji da mladi nastupe i predstave se javnosti načelno nema ništa lošega, no budući da su u konačnici ti projekti tržišno orijentirani, sudionici u jednom trenutku neizbježno postaju robom pa gotovo i robovima takvih produkcija. Ugovore koji su prisiljeni potpisati kako bi sudjelovali ili nastavili suradnju usmjereni su u velikoj mjeri na bezuvjetnu eksploataciju buduće male ili velike, a najčešće kratke slave. Kratke, jer nije plod osobnog nadahnuća i umjetničkog razvoja, već atraktivne ambalaže i proračunatog plasmana.

Likovi u predstavi doživjeli su svojih nekoliko trenutaka slave te je nakon izlaska iz igre silno žele zadržati. Što se događa s mladima nakon što se svjetla pozornica ugase?

Svakako slijedi razočaranje, manje ili više bolno. No kako i sama riječ kaže, razočaranje može biti korisno i ljekovito, ono raz-očarava, oslobađa nas očaranosti, fikcija i projekcija, a neuspjeh može pretvoriti u plodno iskustvo koje pokazuje da je život veći od naših predodžbi i snova koji nas zanose. Barem bi tako moglo biti. Ako ne ideš ti, život ide dalje.

Koliko je teško shvatiti da je vrijeme slave isteklo i krenuti dalje?

To je naravno vrlo osobna stvar, svatko se sa sazrijevanjem nosi na svoj način. Prolazak kroz svu tu medijsku mašineriju zvjezdanog zaprašivanja sigurno može ostaviti i traume, ne oslobađaju se, primjerice, organizatori 'velikobratskih' produkcija uzalud ugovorima od svake odgovornosti za posljedice takve vrste. No upravo zato naša je predstava u osnovi zamišljena kao poticaj za promišljanje i osvještavanje svih aspekata takve avanture, bez dociranja i optužbi. Stav koji predstava zastupa nije da takve emisije treba bezuvjetno ukinuti ili zabraniti, one su dijelom vremena koje živimo, ali je zato važno mlade obavijestiti, uputiti ih u promišljanje svojih odluka i postupaka.

Nakon nekoliko izvedbi u ZKM-u, predstava 'Ideš dalje!' postala je putujuća predstava po školskim razredima. Postoji li razlika u reakciji publike u kazalištu i razredu?

Reakcija u školama je odlična, bolja nego u kazalištu, kako je i bilo za očekivati – ambijent razreda i školske publike u njemu pretpostavlja onaj obzor očekivanja za koji je ova simulacija mini talent-šoua i napravljena.

Postaje li kazalište u razredu dio nastavnog procesa ili razred time postaje (ambijentalno) kazalište?

Zagrebačko kazalište mladih

Zagrebačko kazalište mladih

Izvor: Pixsell PXL Agencije / Autor: Antonio Bronic/PIXSELL

Rene Medvešek

I jedno i drugo, upravo graničnost forme u tom smislu predstavlja izazov i daje zanimljive povratne informacije. Sigurno je da u nastavnom procesu olakšava vođenje razgovora na temu talent-šoua i brze slave, ali isto tako predstavlja zanimljiv oblik kazališne igre i posebno iskustvo za glumce i publiku, neposredan susret s generacijom kojoj kazalište nije pretjerano blisko. U mjeri u kojoj poticajno utječe na te razne razine komunikacije ovakav je eksperiment uspješan i smislen.

Planirate li nakon 'Ideš dalje!' nastaviti s projektom uz neke druge teme? Koje teme vam se nameću?

Bilo bi svakako dobro nastaviti se baviti temama koje se neposredno tiču školskog uzrasta, a i formama koje takvoj publici približavaju medij kazališta. Uz nasilje i talent-šouove, teme kojima se ZKM bavio, svakako bi vrijedilo pozabaviti se i temama poput seksualnosti, konzumerizma, tolerancije, aktivizma, svijesti... Odgojni aspekt škole itekako je zanemaren, a tema i problema ima napretek – sasvim je sigurno da je riječ o obliku suradnji između škole i kazališta koja bi mogla biti korisna.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi