DIGITALNA ERA BULLYINGA

Virtualno nasilje u školskim klupama sve raširenije

  • Autor: Davorka Grenac
  • Zadnja izmjena 27.01.2011 10:24
  • Objavljeno 27.01.2011 u 10:24
bullying internet djeca

bullying internet djeca

Izvor: Corbis / Autor: Regine Mahaux/cultura

Bullying ili uznemiravanje ušlo je u digitalnu eru. Suština je ista, samo su učinci i posljedice uvećani na entu potenciju. U prošlosti su se sramne informacije o žrtvi šaptale po školskim hodnicima, a sada se fotografije, video ili dijalozi s nekoliko klikova šire među stotinama drugih putem e-maila ili milijunima putem stranica i servisa. Elektroničko nasilje je svjetska pošast, a doživljava ga i 26 posto malih Hrvata

Kada je obitelj 15-godišnje Phoebe Prince emigrirala iz Irske u jedan gradić u američkoj državi Massachusetts, školski vršnjaci su novopridošlu učenicu dočekali neprijateljski, nazivajući je na Facebooku i u e-mail porukama 'irskom kurvom'. Bespomoćna i ponižena, Phoebe se objesila u siječnju prošle godine.

Devet mjeseci kasnije, 18-godišnji brucoš Tyler Clementi s američkog Sveučilišta Rutgers, inače nadareni čelist, bacio se s mosta nakon što su njegovi cimeri na internetu objavili tajno snimljeni njegov intimni susret s jednim vršnjakom. Samoubojstava maloljetnika bilo je i ranije, ali toga rujna prošle godine zbog cyber bullyinga ili virtualnog nasilja u SAD -use samo u mjesec dana ubilo još troje školaraca gay orijentacije u dobi od 13 do 17 godina. Pokazalo se da je svaki drugi tinejdžer istospolne orijentacije u SAD, a među ostalim maloljetnicima svaki treći, izložen svakodnevnom virtualnom nasilju.

Bullying je ušao u digitalnu eru

Internet, chat, e-mail, blog, društvene mreže ili mobitel dostupni su cijelom svijetu, a nude anonimnost, pa je i taj oblik nasilja među maloljetnicima poprimio globalne razmjere. Upitate li tinejdžere u bilo kojoj zemlji, od Australije do Indije, primaju li agresivne, prijeteće, uznemirujuće SMS-ove ili e-poštu, dobar dio će ih odgovoriti potvrdno. U EU-u je od 10 do 52 posto maloljetnika, ovisno o kojoj članici je riječ, svakodnevno žrtve zlostavljanja putem interneta i mobitela, a na to nisu imuni ni mali Hrvati. Prema istraživanju koje je prošle godine proveo UNICEF, na uzorku od 5.303 učenika od petog do osmog razreda u 23 naše škole, 26 posto ih je povremeno doživjelo elektroničko napastovanje, a 4,5 posto mu je izloženo često i kontinuirano. Neugodna iskustva najčešće doživljavaju preko društvenih mreža poput Facebooka ili MySpacea, a riječ je obično o ismijavanju, ruganju ili prijetnjama vršnjaka, kaže predstavnica UNICEF-ova ureda u Hrvatskoj Martina Tomić-Latinac u Zaštiti, časopisu za zaštitu i sigurnost osoba i imovine.

Kako možete zaštititi svoje dijete?

Naučite više o računalima kako biste mogli kontrolirati svoje dijete. Učite dijete da računalo koristi kao izvor znanja i druženja, a ne samo zabave. Upoznajte njegove internetske prijatelje i pronađite njegovu internetsku adresu, a preko Googlea naći ćete svaku stranicu na kojoj se spominje njegovo ime. Savjetujte mu da na internetu nikada ne odaje osobne podatke, lozinke drugim osobama, ne komunicira s nepoznatima i ne stavlja na internet ono što ne žele da drugi vide. Kada primijetite da dijete ne želi razgovarati o onome što radi online, često je na internetu do kasno u noć i popušta u školi, a nakon korištenja interneta je uznemireno, budite osobito oprezni. 'Djeci treba naglasiti da nisu kriva ako postanu žrtve virtualnog nasilja i da im se zbog toga neće oduzeti pravo na korištenje računala jer to je jedan od mogućih razloga njihove šutnje', kaže predstavnica UNICEF-ova ureda u Hrvatskoj Martina Tomić-Latinac i savjetuje da se informirate o programima za filtriranje web stranica za koje ne želite da budu dostupne djetetu.

'Bullying je ušao u digitalnu eru. Suština je ista, samo su učinci i posljedice uvećani na entu potenciju. U prošlosti su se sramne informacije o žrtvi šaptale po školskim hodnicima, a sada se fotografije, video ili dijalozi s nekoliko klikova šire među stotinama drugih putem e-maila ili milijunima putem internetskih stranica, online profila i bloga', kažu u Pew Research Centeru, američkoj think tank organizaciji za pružanje informacija o pitanjima, stavovima i trendovima koji oblikuju američko društvo i svijet. U dječjoj je prirodi od davnina usađeno da kinje jedni druge, ali eksplozija komunikacijskih sredstava, kažu, pretvorila je to u čudovišnu hidru koja je svakim danom sve veći izazov za roditelje i pedagoge.

Prema UNICEF-ovom istraživanju, 96 posto osmaša u Hrvatskoj ima mobitel, isto toliko ih kod kuće ima računalo, 85 posto ih kod kuće ima pristup internetu, a 69 posto ga koristi svaki dan, pa se može očekivati da će i ovaj problem rasti. Na jednom našem forumu, majka devetogodišnjeg Frana objašnjava da je njezin sin dovoljno zreo da ima vlastitu e-mail adresu jer je ionako već imaju neki u njegovom razredu, pravi su majstori na Facebooku i dosta često 'postaju'. Njoj je, kaže, važno da joj sin shvati da 'na Facebooku, kao i u stvarnom životu, postoje ozbiljne opasnosti koje će morati sam prepoznati kako bi se znao zaštititi'.

Može li? Prošlog je prosinca u nas osvanula vijest da su učenici petog i šestog razreda osnovne škole u Bjelovaru preko Facebooka navodno dogovarali ubojstvo omražene nastavnice matematike, a da se virtualnom nasilju odazvalo blizu 200 učenika. Iskustvo kaže da djeca znaju biti nesmiljena jedna prema drugima već u drugom osnovne. U toj dobi dječaci češće šalju prijeteće poruke, a u srednjoškolskoj dobi su mnogo aktivnije djevojčice.

Roditelji su nekada lakše prepoznavali znakove klasičnog bullyinga, a danas više ne smiju spokojno odahnuti samo zato što njihovo dijete dolazi kući bez modrica i papirića s prijetećim porukama svojih ili svojim vršnjacima. Iako je bullying postojao mnogo prije pojave interneta i mobitela, napadi su bili ograničeni na relativno malu grupu prijatelja ili školskih kolega, obično se nisu širili izvan školskih dvorišta, žrtve su rijetko samoubojstvom tražile izlaz, počinitelje bi se moglo lako otkriti, pa su mogli reagirati i roditelji i nastavnici. Ne i u 21. stoljeću.

Otkako su društvene mreže u postmilenijskoj generaciji stekle gotovo kultni status, roditeljima je naprosto nemoguće ući u trag s kime njihova djeca komuniciraju online. Čak i kada se sprijatelje na nekoj od mreža u dobroj vjeri, ni sama djeca ne mogu pouzdano znati tko je na drugoj strani. Mučitelj vaše kćeri može biti slatka mala princeza iz susjednog dvorišta. Ili majka kćerine prijateljice poput Lori Drew, koja se u kćerino ime zbog navodnog ogovaranja svetila 13-godišnjoj Megan Meier iz Missourija, predstavljajući joj se kao njezin obožavatelj i toliko je psihički izludivši da se Megan objesila nekoliko tjedana prije 14. rođendana.

Virtualni bullying opasniji od običnog?

Prijetnje i uvrede putem SMS-a i e-maila, objavljivanje uvredljivog sadržaja, krađa identiteta, otimanje blogova žrtvama i nadopunjavanje uvredama i seksualnim sadržajima tek su neki od alata za tiho i trajno mučenje. Za razliku od običnog bullyinga, onaj virtualni traje u svako doba, na svakom mjestu, velikom brzinom. Za razliku od nasilnog napada, koji je obično jednokratan, bullying, bilo običan ili virtualni, zbog svog je ponavljanja prije svega psihičko mučenje i emocionalno iznurivanje. Čak i kada ne dobije poruku, žrtva strepi u neizvjesnom iščekivanju novih.

To nalikuje strahu vojnika na ratištu koji je i u vrijeme zatišja napet i na stalnom oprezu, kaže jedan naš psiholog. Strah postaje sastavni dio života, tvrdi on, a uloga žrtve sastavni dio osobnosti. Nasilni napad je nalik oluji, a bullying dosadnoj, sitnoj kišici, bez izgleda da stane. Fizički napadnuta djeca završe u bolnici okružena ljudima koji brinu, paze ga i nježni su, što olakšava i njegov psihički oporavak, a napadač je obično, makar i simbolično, kažnjen, što, dakako, nije utjeha za roditelje ubijenog Luke Ritza. Žrtve bullyinga pak, s ozbiljnim emocionalnim ozljedama, završe obično sami u svojoj sobi ili na psihoterapiji, a napadači su u svom društvu face.

Zbog nekoliko slučajeva samoubojstava maloljetnika, u Norveškoj su pokrenuli opsežan nacionalni program protiv nasilništva, uključujući i onaj protiv elektronskog nasilja. U Španjolskoj djeluje nekoliko neprofitnih organizacija za borbu protiv cyber bullyinga, o tome se ozbiljno raspravljalo u britanskom Parlamentu, u nekoliko američkih država je donesen vrlo strog zakon protiv internetskog zlostavljanja, a u pripremi je i federalni zakon. Čak i oni koji su još jučer tvrdili da je bullying uobičajeni obred odrastanja, u navali elektroničkog su priznali da je riječ o ozbiljnom problemu koji u djece rađa manjak samopoštovanja, emocionalni kaos, strah, frustracije, bijes i depresiju. Virtualni svijet se ne može izbjeći, ali stručnjaci poručuju roditeljima da računalo i internet ne koriste kao dadilju.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi