VI PITATE, MI ODGOVARAMO

Vaši problemi (6. prosinca)

  • Autor: tportal.hr
  • Zadnja izmjena 06.12.2010 14:07
  • Objavljeno 06.12.2010 u 13:49
teen problemi

teen problemi

Izvor: Corbis / Autor: Elke Van De Velde/Corbis

Na stranicama Teena svakoga tjedna odgovaramo na vaša pitanja

Dragi Teen, sviđa mi se način na koji odgovarate na probleme nas mladih. Dakle, na velikim sam mukama. Stalno razmišljam o jednom dečku iz škole, simpatičan je i drag, ali moje prijateljice misle da nije za mene jer je dosta deblji. Molim vas da mi pomognete savjetom. Cijelo društvo me zeza zbog njega. Imam 16 godina. Pomozite mi, hvala.

Redakcija Teena:
E, nama je baš bilo super pročitati tvoj mail. Super nam je kako već sada znaš prepoznati prave vrijednosti u ljudima i kako te površina uopće ne zanima jer te nije frka zaroniti u dubinu. Super, izvrsno, fenomenalno, fantastično, ultra, mega lajk! Skraćeno - oduševljeni smo! Ako nastaviš živjeti ovim stilom, za tebe nema zime, znat ćeš biti sretna, potpuna i zadovoljna, ali, mislimo da ipak imaš jedan problem. Taj ti je povezan s ljudima koji te okružuju. Svakako ćemo ti sada otvoreno servirati svoje mišljenje o tim ljudima koji, vidimo, pokušavaju pokvariti situaciju koja je okrenuta fenomenalnoj pozitivi. E, na to smo alergični i na to možemo, hoćemo i otvoreno ćemo reagirati. I bit ćemo oštri i jasni! Pazi, sve što ti tvoja ekipa govori o tom dečku je potpuna, apsolutna, nenormalna i debilna - glupost! Toliko je rijetko naći osobu s kojom možeš podijeliti dobar feeling, da je čista i ultimativna bahatost gledati nešto toliko glupo kao debljina što bi te moglo spriječiti da se osjećaš dobro. Kužiš? Te tvoje frendove treba pustiti da prođu barem 256 dejtova na kojima su umirali od čiste i nepatvorene prazne dosade uz osobu koju krasi samo (i jedino) vanjski izgled, pa kada dosegnu zadnji i alarmantni stadij nezadovoljstva takvim vezama, onda će lupati glavom od zid što su bili površne kreature kojima je važno nešto tako površinski glupo kao vanjski izgled. I kad ih jeza uhvati kad skuže koliko su dobrih i zanimljivih ljudi, s kojima im je moglo biti zabavno, lijepo, ispunjujuće i veselo, propustili. Njihova stvar. Tebi ide savjet - zanemari te gluposti (da ne kažemo glupane!) i posveti se svojoj sreći koja ti se smiješi. Pametnome dosta. Go, go, go!

Pozdrav! Ne znam kako da definiram svoj problem.Otkako sam ušla u jedanaestu godinu svoga života vrlo često padam u depresije. Teško podnosim promjene i probleme. Ne znam što napraviti jer katkada zbog pravih gluposti padam u depresiju. Nekada se probudim noću i hvataju me nekakvi strahovi, depresije, plačem bez prestanka te ne mogu puno spavati, pa sam umorna i ne mogu se skocentrirati na gradivo. Imate li nekakav savjet jer ne znam stvarno što da radim. Molim vas pomozite!

Redakcija Teena: Naravno da ti imamo savjet i on ti je (uvijek) isti kao i svima koji su nam se na ovoj stranici povjerili da imaju problem kao što je tvoj. A ima ih više no što misliš! Obratiti se osobi koja zna, hoće i može saslušati, procijeniti situaciju pa onda sipati stručne savjete, kao iz rukava. Fora ti je u tome da mi stalno pokušavamo biti samostalna bića, ali, činjenica je da ti je ponekad fakat u životu potrebna pomoć. I to je potpuno normalna stvar. Pa, kad dobiješ temperaturu, trebaš nekoga da ti donese čaj, limun i andol jer se ne možeš mrdnuti iz kreveta. I to je svima normalna stvar. Pa tako ti je i ovo. Ako imaš svu silu emocija koje ne znaš sama pospremiti iz kaosa u koji su se odmetnule, pa su se lagano (iz)okrenule protiv tebe, onda jednostavno moraš potražiti nekoga tko zna brzo i efikasno pospremiti taj nered. To ti je ista stvar kao kada imaš sobu koja je u užasu od nereda i moraš je pospremiti a moraš još učiti, otići u dućan, školu, ples, jezike, prošetati psa i pomoći baki da prevede meksičku seriju. I to sve u jednom danu. Pa, naravno da ćeš odmah uposliti brata ili sestru (ako ih imaš) da ti pomognu s barem pola tih obaveza. Tako ti je i sa ovom situacijom, ovo ne možeš sama. Naš savjet je da zvrcneš Plavi ili Hrabri telefon i tamo te čekaju ljudi koji imaju vremena i super su sretni ako ih zaposliš da ti pomognu pospremiti taj emocionalni nered koji ti se izvnuo po životu. I što je najvažnije – oni ZNAJU pomoći! Plus – potpuno si anonimna, tako da možeš bacati van iz sebe sve što te pritišće, žulja i smeta. Tko bi to odbio? Zato, odmah prst u brojčanik i okrenuti brojeve koje smo ti savjetovali. Oni će te uputiti dalje, ako to bude potrebano, a ako ti već jedan razgovor pomogne, onda si 'na konju!' Kreni – u akciju!

Dragi Teen, kad god nađem vremena, pročitam vaše odgovore na postavljena pitanja. Molim vas pomozite i meni jer trebam nečiji savjet. Imam 15 godina i krenula sam u gimnaziju. Jako puno učim i nemam prijatelja, a kamoli dečka. Moje ocjene i nisu baš bajne s obzirom na sate provedene s knjigom. Stoga je moje prvo pitanje kako pospješiti učenje?
Dolazak u novu školu i upoznavanje novih ljudi za mene je bilo jako stresno, ali svi u razredu su me prihvatili i brzo sam ih zavoljela. Imam mnogo poznanika, ali niti jednog pravog prijatelja. Sporo se vežem za druge ljude, ali kada ih zavolim teško se rastajem i teško trpim izdaju. Od svojih vršnjaka ne razlikujem se po mnogo čemu osim što nemam Facebook (to smatram nepotrebnim trošenjem dragocjenog vremena), konzervativnije sam odgojena, slušam glazbu kao što je (Mišo Kovač, klape itd., baš me briga, ja to volim). Znam, ovo će vam biti čudno, ali nikada se nisam zaljubila u nikoga. Jednostavno ne mogu podnjeti da itko zna kako se ja osjećam, a kamoli da vidi suzu na mojem licu. Vječno sam nasmijana i volim izaći u susret drugima, poslušati nečije probleme, ali ja nikada nikome ne govorim što me tišti i nosim milijun maski na licu. Zahvaljujem Bogu na predivnoj obltelji koja mi je potpora u svemu, ali čak ni moji roditelji ne znaju kakva sam ja zapravo - ili se varam.
Jednostavno rečeno, uživam u samoći, učeći, ali ne mogu reći da sam nedruštvena, uvijek sam svima pričam i dižem atmosferu, ne odvajam manje i više vrijedne, svi su mi isti.
Da skratim, moje drugo pitanje je kako da prestanem glumiti, kako da normalno razgovaram o svojim osjećajima i da ih ne skrivam duboko u sebi je to zbilja najviše boli?
Treća meni možda najbitnija stvar je moj tata. On je osoba koju volim najviše na svijetu, sa mnom razgovara o svemu, uvijek daje najobjektivnije odgovore i zapravo on me poučio svim vrijednostima. Ali nažalost, on je teško bolestan(ima problema sa srcem), a ja, ne znam zašto, ali sve više razmišljam što bi bilo kada njega više ne bi bilo. Vjerujem u Boga i u vječni život, ali ne mogu se pomiriti s fizičkom odsutnošću, ne znam kako?
Nadam se da će te naći vremena da pročitate i moje probleme i odgovorite mi. Unaprijed hvala.


Redakcija Teena:
Mi mislimo da si ti mrvicu zrelija od svojih vršnjaka i, kao takva, se jednostavno boriš nekako uklopiti u njihov svijet koji je ipak malo iza tebe. Tvoj mail je zbilja pravi dokaz kako godine ponekad ne prate dušu i kako ponekad jedno nema veze s drugim. To nije loše, dapače, ali treba ipak nekako uloviti taj vlak pun tvojih vršnjaka, te nastaviti s njima putovati ovim godinama koje su vrlo kratko bezbrižne. Za ozbiljan život uvijek ima vremena i on te čeka i dogodit će se, vjeruj nam. Zato si jednostavno moraš priuštiti bezbrižno-mozak-na pašu veselog života, koji tvoji vršnjaci aktivno uzgajaju, jer to je luksuz i treba u tome uživati dok se može. Naš savjet ti je da jednostavno – riskiraš. Otvoriti se i pokazati svijetu tko si. Ponekad čovjek sam sebe izolira u nekakav mentalni box, psihološku kutijicu u koju se zavuče i pokušava se obraniti, čak i odložiti život kao takav. Ti trenutno život promatraš, ali, u njemu ne sudjeluješ. Tako si sigurna od svih padova, razočaranja, maske te brane od osuda, mišljenja, stavova, prosudbi, padova, pa čak i uspjeha. Ali, to nije život. Ima smisla i u padovima, boli, težini, neuspjesima, jednako kao i u uspjesima jer tako znaš da si živ, da ta krv teče i juri, a ne da stoji i ne mrda. Ako se ti i zaustaviš u vremenu i prostoru, krv u tebi će opet jurcati gore-dolje i iznutra te tjerati da se pokreneš. Zato si i napisala da ne želiš više tako živjeti jer život u mentalnoj kutijici nije život. Zato smo ti savjetovali da riskiraš i zaključaš vrata svoje kutijice, baciš ključ iza ramena i kreneš naprijed. Past ćeš masu puta, razočarati još više, boljet će te i duša i tijelo jednako puta koliko ćeš biti i i fantastično sretna, ali, ovaj put će ti krv jurcati jednako kao i duša i tijelo. Kada se to troje ulovi u ravnotežu, tek tada ćeš osjetiti da si izašla iz zatvora punog maski i osjetiti ćeš – slobodu.

A sloboda ti znači – zadovoljstvo. Kužiš? Za to treba hrabrosti i puno rada i truda, ali, isplati se. Pogotovo za pogled u zrcalo iz kojeg će te promatrati, ovaj put, samo tvoje lice, bez ijedne maske. Zadovoljno. Za to se isplati pomučiti. I samo usput, vezano uz ovu temu, Winston Churchill je rekao nešto fenomenalno: 'Uspjeh znači doživjeti mnogo promašaja, a ne izgubiti entuzijazam'. Pa, zar ova rečenica nije genijalna? Ovo je najviši oblik pozitive, u kojem je tako jednostavno pokazano kako i svaki promašaj pretvoriti (ipak) u svoj osobni uspjeh. Pa, evo, ponudili smo je i tebi i svima drugima kojima bi mogla značiti, da je uzmu, zapamte i primijene na svoj život. Što se tvojeg oca tiče, ovo može razumjeti svaka osoba koja je imala tu nadnaravnu sreću u životu da ima pravog Oca, onakvog koji se piše velikim slovom. Zato – razumijemo. Reći ćemo ti nešto iz vlastitog iskustva, takva osoba ostavi u tebi toliki trag da i kada je fizički nema, u svakom trenutku je osjećaš pored sebe. Teško je to objasniti, zato i ne treba razmišljati o tome prije vremena. Mi razumijemo tvoj strah od gubitka, svatko ga ima tko u životu ima uz sebe osobe koje voli više nego sebe. Tebi je nijansu teže jer postoji ta situacija sa srcem koja ti dodatno otežava strah. No, reći ćemo ti i ovo, mi znamo ljude koji su preselili na onaj svijet iz punog zdravlja i čiste mladosti. A znamo i ljude koji se godinama bore sa nekim kroničnim bolestima i još su tu, ovdje, s nama. Tako da smo jednostavno zaključili da život treba iskoristi dan po dan, svaku minutu do kraja, koliko se može. I razmišljati pozitivno. A tako i tako ćemo svi jednom pozvoniti na nebo. Do tada treba – živjeti! Evo, nadamo se da si osjetila podršku, mi znamo da si dovoljno zrela da izvučeš sve što ti treba iz naših rečenica. I još samo – good luck!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi