Osim što jelima daje svježinu, vlasac u vrtu djeluje kao prirodni štit, dok u tijelu djeluje kao prava mala vitaminska bomba. No, unatoč brojnim vrlinama, ima i nekoliko mana o kojima se rijetko govori.

Prirodni repelent u vrtu i riznica nutrijenata

Jedna od najvećih prednosti vlasca jest njegova nevjerojatna otpornost. Riječ je o izdržljivoj trajnici koja odlično podnosi mraz i hladnoću te bez problema uspijeva u vrtu, na balkonu ili na kuhinjskoj prozorskoj dasci.

U vrtu je vlasac pravi 'tjelohranitelj' susjednih kultura poput rajčice i mrkve. Naime, sumporni spojevi koji mu daju aromu djeluju kao prirodni repelent - tjeraju lisne uši, mrkvinu muhu i puževe, dok njegovi prepoznatljivi lila cvatovi privlače pčele i druge korisne oprašivače.

S nutritivne strane, vlasac je krcat vitaminima A, C i K, kao i folnom kiselinom, željezom i kalijem. Pomaže probavi, potiče cirkulaciju i jača imunitet, što ga čini idealnim dodatkom prehrani tijekom jesenskih i zimskih mjeseci.

Mane i najčešća kulinarska greška

Unatoč brojnim adutima, vlasac ima dvije važne mane koje valja imati na umu:

Gubi aromu na visokim temperaturama: Najveća greška koju ljudi rade jest ubacivanje vlasca u jelo na početku kuhanja. Za razliku od luka koji traži dinstanje, termička obrada u potpunosti uništava eterična ulja, hrskavost i vitamine u vlascu. Zlatno pravilo glasi: vlasac se uvijek sjecka neposredno prije posluživanja i posipa po već gotovom, toplom jelu. Sušenjem postaje gotovo bezvrijedan: Iako se u trgovinama prodaje dehidrirani vlasac, on gubi većinu svog okusa. Ako imate višak iz vlastitog uzgoja, puno bolja opcija od sušenja jest sitno ga nasjeckati i zamrznuti u vrećicama ili u posudicama za led s malo maslinova ulja.

Agresivno širenje: Ako raste u vrtnoj gredici i pustite ga da slobodno ode u sjeme, vlasac se može početi nekontrolirano širiti i ponašati poput korova. Zato je preporučljivo redovito podrezivati cvjetove (koji su, usput, potpuno jestivi i sjajno izgledaju u salatama).