Početak rujna svake godine vraća djecu u školske klupe, a njihove roditelje dobro poznatoj svakodnevici: doručak prije škole, užina, ručak nakon nastave i neprestano pitanje kako između škole, posla i aktivnosti organizirati kvalitetnu prehranu.

No upravo u trenutku kada se obitelji vraćaju svojim rutinama događa se još jedna, manje vidljiva promjena. Ljeto završava, dani postaju kraći, temperature padaju i približava se kraj najproduktivnijeg dijela hrvatske povrtlarske sezone. Ponuda domaćeg sezonskog povrća postupno se smanjuje, a tijekom hladnijeg dijela godine sve veći dio ponude nadomješta povrće koje je do Hrvatske moralo prijeći stotine ili tisuće kilometara.

Za roditelje koji žele znati što njihova djeca jedu problem zato nije samo kako ih nagovoriti da jedu više povrća. Jednako je važno pitanje odakle će to povrće dolaziti.

Može li hrvatski vrt trajati cijelu godinu?

Hrvatska klima ima svoja ograničenja. Rajčice, paprike, krastavci i tikvice ne mogu se na otvorenom proizvoditi u prosincu kao u srpnju, ali to ne znači da domaća proizvodnja povrća mora završiti s posljednjim danima ljeta.

Kombinacijom proizvodnje na otvorenom, plastenika, zimskih kultura i prerade ljetnog povrća moguće je sezonu produžiti mnogo dalje nego što smo navikli. Zimski vrt pritom ne znači samo kupus i poriluk. Matovilac, potočarka, različite vrste salata, keljevi i druge kulture dobro prilagođene hladnijem dijelu godine omogućuju raznoliku domaću prehranu i onda kada je glavnina ljetne proizvodnje već završila.

Upravo na toj ideji Gruntek gradi Gruntek 365, model kojim svoj pretplatnički vrt pokušava približiti gotovo cjelogodišnjoj opskrbi obitelji povrćem.

Proljetna proizvodnja počinje oko sredine ožujka, nakon čega slijedi puna ljetna i jesenska sezona s više od 40 različitih kultura. Pred Božić stižu posljednje velike dostave, dok nakon Tri kralja slijedi još svježe zimsko povrće poput matovilca, potočarke, salata, poriluka, kelja i drugih kupusnjača. Razdoblje u kojem hrvatska zemlja jednostavno ne može dati dovoljno svježeg povrća premošćuje se vlastitom zimnicom – kiselim krastavcima i paprikom, ciklom, kupusom i prerađenom rajčicom.

Cilj nije pokušavati pobijediti prirodu, nego iz hrvatske klime izvući maksimum koji ona može dati.

Vrt u koji djeca mogu i doći

Gruntek pritom nije zamišljen samo kao mjesto s kojeg jednom tjedno stiže kutija povrća. Svaki pretplatnik ima pravo doći u svoj vrt i osobno ubrati svoju košaricu, a broj takvih dolazaka nije ograničen.

Za obitelji s djecom upravo taj dio mijenja odnos prema hrani. Rajčica više nije samo proizvod s police, nego nešto što dijete može vidjeti na biljci, ubrati i odnijeti kući. Isto vrijedi za mrkvu koju treba izvući iz zemlje, grašak koji treba otvoriti ili papriku koju treba pronaći među listovima.

„Možemo djeci govoriti da trebaju jesti više povrća, ali mislim da je puno snažnije omogućiti im da vide gdje njihova hrana nastaje. Gruntek je njihov vrt. Mogu doći s roditeljima, ubrati svoju košaricu i odnijeti je kući. Ako im se ne dolazi, mi ćemo im tu istu hranu dostaviti“, kaže osnivač Grunteka Tino Prosenik.

Gruntek 365 tako pokušava spojiti dvije stvari koje su se u urbanom načinu života gotovo potpuno razdvojile: praktičnost dostave i neposredan odnos s vlastitim vrtom i hranom.

Za obitelji to znači pristup više od 40 kultura, gotovo cijelu godinu domaćeg povrća, redovne dostave i mogućnost osobne berbe kada god žele doći u svoj vrt.

Jer možda najvažnije pitanje na početku nove školske godine nije samo hoće li djeca jesti dovoljno povrća.

Nego kakvo će povrće jesti kada domaće ljeto završi.