Postbiotici su se pojavili i u obliku dodataka prehrani, a prva istraživanja daju obećavajuće rezultate. No koliko doista mogu koristiti zdravlju crijeva? Istraživanja upućuju na to da postbiotici mogu pridonijeti zdravlju crijeva, a time posredno podržati imunosni sustav te hormonsko i mentalno zdravlje, prenosi Independent.

Nutricionistica i stručnjakinja za epigenetiku Natasha Draycott objašnjava da tijelo u pravilu samo proizvodi dovoljno postbiotika, no kod nekih ljudi to možda nije slučaj.

‘Ako ne jedete mnogo vlakana, uzimali ste antibiotike ili imate problema s crijevima, moguće je da nemate dovoljno postbiotika. U idealnim okolnostima, međutim, tijelo bi ih samo trebalo proizvoditi u dovoljnim količinama’, kaže.

Prije posezanja za dodacima Draycott zato preporučuje prehranu bogatu biljnim namirnicama i zdravim masnoćama, dovoljno sna, redovito kretanje i ograničavanje alkohola. Sve to pridonosi zdravom crijevnom mikrobiomu i prirodnoj proizvodnji postbiotika.

Kome postbiotici mogu koristiti?

Nutricionistica Jessica O'Dwyer objašnjava da među postbiotike spadaju kratkolančane masne kiseline poput butirata, ali i peptidi i enzimi koji mogu izravno utjecati na zdravlje crijeva.

Prema njezinim riječima, teoretski mogu koristiti svima, ali osobito ljudima s poremećenom funkcijom crijevne barijere, upalama ili problemima s regulacijom imunosnog sustava. Mogu biti zanimljiva alternativa i osobama sa sindromom iritabilnog crijeva (IBS) ili prekomjernim bakterijskim rastom u tankom crijevu (SIBO) koje ne podnose žive probiotike.

Iako se općenito lakše podnose od probiotika, nutricionistička terapeutkinja Ruchi Bhuwania Lohia upozorava da nisu prikladni za svakoga. ‘Podaci o sigurnosti postbiotika ograničeni su kada je riječ o osobama s ozbiljno oslabljenim imunitetom, teško bolesnim pacijentima ili osobama s nestabilnim autoimunim bolestima. U tim bih slučajevima preporučila savjetovanje s kvalificiranim zdravstvenim stručnjakom’, kaže.

Što dosad pokazuju istraživanja?

Među najvažnijim postbioticima su kratkolančane masne kiseline poput butirata, acetata i propionata. One hrane crijevnu sluznicu, sudjeluju u regulaciji upalnih procesa i podržavaju metaboličko zdravlje. Proizvodnja butirata može se potaknuti prehranom bogatom vlaknima, primjerice zobenim pahuljicama, mahunarkama, lukom, češnjakom i bananama.

Neki postbiotički dodaci dobivaju se i termičkom obradom korisnih bakterija ili kvasaca. Mikroorganizmi tada više nisu živi, ali njihovi sastojci i dalje mogu djelovati na crijevnu barijeru i imunosni sustav.

‘Pokazalo se da postbiotici mogu pomoći u jačanju crijevne barijere, podržati imunosni sustav i ublažiti probavne tegobe poput proljeva’, kaže Bhuwania Lohia. Istraživanja također sugeriraju da mogu poticati rast korisnih crijevnih bakterija i ograničavati štetne mikroorganizme.

Draycott dodaje da postoje naznake da bi postbiotici mogli imati ulogu i kod upalnih bolesti poput ekcema ili Crohnove bolesti, ali upozorava da su istraživanja još u ranoj fazi. ‘Još ne znamo koliko se dobro postbiotički dodaci apsorbiraju niti kako se mogu usporediti sa spojevima koje crijeva prirodno stvaraju iz prehrane bogate vlaknima’, kaže.

Imaju li postbiotici nekih nuspojava?

Postbiotici mogu izazvati prolazne probavne tegobe poput nadutosti ili mučnine, osobito na početku uzimanja. Budući da se crijevni mikrobiom razlikuje od osobe do osobe, ne postoje ni čvrsti odgovori o tome koji oblici i doze najbolje djeluju. ‘Neki ljudi možda neće primijetiti gotovo nikakvu razliku, dok bi kod drugih određeni dodaci mogli pogoršati simptome ako u crijevima već postoji upala’, kaže Draycott.

Poseban razlog za oprez jest nedostatak kliničkih istraživanja. O'Dwyer ističe da su mnogi postbiotički dodaci novi te da se velik dio dosadašnjih spoznaja temelji na istraživanjima na životinjama i staničnim modelima. Zbog toga još nije moguće donositi čvrste zaključke o njihovoj učinkovitosti kod ljudi.

Stručnjaci se zato slažu da bi cjelovita prehrana trebala imati prednost pred dodacima prehrani. Postbiotici mogu biti korisna dopuna, osobito ljudima koji teško unose dovoljno vlakana ili ne podnose žive probiotike, ali zasad ih ne treba promatrati kao zamjenu za uravnoteženu prehranu.

‘Najsigurniji i dugoročno najodrživiji način da iskoristimo dobrobiti postbiotika jest brinuti se o crijevnim mikroorganizmima koji ih proizvode – uravnoteženom prehranom, dovoljnim količinama sna, redovitim kretanjem i upravljanjem stresom’, zaključuje O'Dwyer.