Karijeru modela Georgina je započela sa 15 godina, kada joj je na ulicama Londona prišao modni agent. Na sastanak s njim došla je potpuno izgladnjela da joj se vrtjelo u glavi, no agent se oduševio njezinim ispijenim izgledom.

'Georgina, što god radiš, nastavi raditi', navodno joj je rekao agent, a od tada je prošlo sedam godina. Georgina je to ozbiljno shvatila i živjela je na energetskim sokovima, salatama, a tijekom cjelodnevnih snimanja na kofeinskim pripravcima i vodi. Nakon što je prošla bitku s anoreksijom i odustala od manekenstva, odlučila je progovoriti o pritisku kojem su izloženi modeli i svojom pričom posramiti modnu industriju.

Poručuje da je jedini način da se spriječi razvoj poremećaja hranjenja kod djevojaka bojkot marki i brendova koje izrabljuju modele manje od konfekcijskog broja 36. Ona je pak na 177 centimetara visine imala samo 51 kilogram.

No u doba najveće mršavosti imala je još manje kilograma, a bila je toliko mršava da su joj se nazirale plave vene, a i usne joj bile plave. Tragove anoreksije make-up artisti prekrivali su šminkom.

Laskali su joj da je nova Kate Moss, da je jedinstvena, a uspjeh joj je godio pa je nastavila s takvim režimom prehrane. Neposredno prije mature dobila je posao u Japanu, a budući da je morala izgubiti još 7,6 centimetara u struku i 2,5 na bokovima lagala je roditeljima kako je jela kod prijateljice kako ne bi morala jesti s njima.

Unatoč tome što je imala samo 51 kilogram, govorili su joj kako neće moći snimati reklame za nakit jer su joj prsti predebeli. U Japanu je čak bila među najvećim modelima pa su je odabrali za jedno snimanje trudničke odjeće.

'Trebala sam prikazati 30-godišnju trudnicu, a bila sam tinejdžerica. Takva poruka može biti vrlo štetna za mlade djevojke i žene', rekla je Georgina. Iako joj je u Tokiju bilo loše, zbog ugovora nije mogla kući jer bi trebala nadoknaditi štetu. Po povratku u London, radila je za Top Shop, Gap dizajnera Gilesa Deacona.

'Na tim snimanjima nitko nije jeo po cijeli dan. Pile smo vodu i kavu. Kad nisam stala u haljinu, bilo mi je neugodno pred pogledom stilista', prisjetila se. Zbog takvog načina života, postala je toliko pothranjena da su joj počeli otkazivati bubrezi i srce. No dizajneri su je obožavali, htjeli su da žena kostur nosi njihove kreacije i snima editorijale.

Međutim, Georgina je bila na rubu smrti, hospitalizirana je i liječila se pet mjeseci. Na nagovor roditelja 2009. prestala se baviti manekenstvom, a trenutačno radi kao voditeljica ureda, no želja joj je postati dizajnerica interijera.

Nakon sedam godina borbe s anoreksijom, postala je svjesna da je to što je radila pogrešno i opasno i ne želi otkriti koliko je najmanje kila imala, jer bi djevojke koje boluju od anoreksije to mogle shvatiti kao cilj koji moraju dostići.