Od početka prosinca u Klovićevim dvorima traje izložba 'Refleksije vremena 1945. - 1955.' koja tematizira razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, kada je, prema riječima kustosice Jasmine Bavoljak, velika trauma doprinijela da se krene u novo doba.

Popričali smo s kustosicom kako bismo doznali kakve su reakcije na izložbu koja se bavi partizanima, pionirima, omladinskim radnim akcijama obnove i izgradnje Jugoslavije te pričom o Titovoj transformaciji iz maršala u dandyja.

Od simpatičnih zapisa u knjizi dojmova, u kojoj je jedan dječak napisao kako su mu se svidjele jedino preparirane životinje, do uzdaha nad 'mračnim vremenima socijalizma', reakcije su podijeljene.

Kustosica Bavoljak u videointervjuu danom tportalu ističe da su posjetitelji sa zanimanjem pratili popularne darove koje je Tito primao, gledali na vrijednosti koje su danas potpuno zaboravljene, poput rada, drugarstva, gradnje novog doba i nove utopije, a s druge strane, neki su ocijenili da je izložba previše svijetla i previše lijepo priča o tom periodu.

'Ljevica smatra da je izložba desna, desnica da je prelijevo', sumira Jasmina Bavoljak, mnogo više iznenađena izostankom stručne kritike izložbe.

'Velik napor znanstvenika te same galerije uložen u projekt medijski je zabilježen na razini događaja te pompe i senzacije. Kritika je izostala. To je naš problem - nemamo ljude koji su u stanju reći: 'Ovo je početak i da vidimo što ćemo nakon ove izložbe'; što se može nasloniti na ovaj projekt te koje su to stvari o kojima bi se trebalo dodatno razmišljati i organizirati dodatne tribine', kaže Bavoljak ističući da je pozvala suvremene umjetnike - Sinišu Labrovića, Igora Grubića i Andreja Mirčeva - da izraze svoje refleksije na 'Refleksije'.

Na pitanje može li naša sredina pogledati tu izložbu hladne glave, bez optužbi za jugonostalgiju, Bavoljak odgovara da za to još uvijek nije došlo vrijeme, tim više što je aktualna politička situacija sa Srbijom i Slovenijom napetija nego što je bila prije deset godina.

'Ne znam zapravo, gajim iluziju da će doći vrijeme kad ćemo hladne glave moći govoriti o prošlosti, ali ne vidim svjetlo na kraju tunela', zaključuje Bavoljak i dodaje da s ekipom Klovićevih dvora još uvijek čeka preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za izložbu da bi nastavnici u okviru školskog programa vodili djecu da pobliže upoznaju razdoblje nakon Drugog svjetskog rata. Ne treba gubiti nadu da će dobiti preporuku do zaključivanja izložbe u ožujku, jer bi to možda pridonijelo hladnijem sagledavanju prošlosti na ovim prostorima.

POGLEDAJTE INTERVJU: