PONUDIO DRUGAČIJI KRAJ

Slavoj Žižek opako kritizirao La La Land: Bolno je, a moglo je biti i gore!

03.03.2017 u 11:59

Bionic
Reading

Slovenski filozof u svom je osvrtu i 'lenjinovskom tumačenju' nagrađivanog američkog mjuzikla za portal The Philosophical Salon otkrio koji su ga detalji najviše zasmetali u Chazelleovoj posveti holivudskoj industriji. Za Žižela 'La La Land' je narcistička postmodernistička želja za vlastitim ostvarenjem koje se postavlja ispred ljubavi.

Kakav bi to bio veliki događaj kad o njemu ne bi progovorio i slovenski filozof Slavoj Žižek. Svoje mišljenje o Oscarom nagrađenom filmu 'La La Land' Žižek je dao u osvrtu za The Philosophical Salon. Prije svega to je Žižekovo lenjinovsko tumačenje ljubavi, uspjeha i holivudske industrije.

Ono što je prvo zasmetalo Žižeka je izostanak gay parova u Chazalleovoj filmskoj priči o gradu s najvećom gay populacijom na svijetu. No veći je problem od toga, kaže Žižek, izostanak radničke klase s velikog platna. Gdje su ti radnici zahvaljujući kojima gore reflektori u Hollywoodu. Gdje je radnička klasa u filmu o Hollywoodu? Zar je uvijek nevidljiva?, pita se Slavoj Žižek.

'Kad sam čuo stihove najpopularnije pjesme iz filma, koja svira dok stotine mladih pleše na autocesti sanjajući o budućnosti u Hollywoodu, (City of stars, are you shining just for me / city of stars, there is so much that I can’t see') sjetio sam se samo jednog razumnog komenatra i odgovora  - Ne sja sunce samo za vas, ambiciozne pripadnike buržoazije, sja i za sve potplaćene izrabljivane radnike u Hollywoodu koji se ne mogu vidjeti i čuti i možda neće uspjeti poput vas, njima dajem nadu!, piše Žižek.

Kraj filma, u kojem glavni junaci Mia i Sebastian žrtvuju svoju ljubav zbog karijere, a onda kad se nakon nekoliko godina susretnu slučjano kao uspješni ljudi u svom poslu , maštaju kako bi izgledao njihov život da su ostali skupa, nikako ne drži vodu z Žižeka. Kraj bi bio puno smisleniji da su kao dvoje uspješnih individualaca u Hollywoodu odlučili ostati zajedno, svjesni praznine  s kojima se trebaju suočavati živeći takav stil života. I kao takvi maštaju o životu u kojem su žrtvovali svoj uspjeh, živjeli skromno, ali sretno.

I kakvu onda to poruku danas šalje 'La la Land'? U toj filmskoj subverziji nadzire se tek narcistička postmodernistička želja osobnog ostvarenja koje se stavlja ispred ljubavi. No, jedna dobra stavka filma je što izbjegava jeftini optimizam, smatra Žižek.

'Temeljni paradoks je da  ljubav kao apsolutna, ne bi trebala biti postavljena kao izravni cilj. Trebala bi  zadržati status nusprodukta, nešto smo dobili kao nezasluženu milost. Možda, nema veće ljubavi od one revolucionarnog para, gdje je svaki od dvoje ljubavnika spreman napustiti drugog u bilo kojem trenutku, ako to revolucija zahtijeva.', zaključuje Žižek.