Akademkinja Helen Sablić Tomić istaknula je kako joj je knjiga pokazala da danas 'živimo u užasnim godinama'. Knjiga je pohvala sporosti, jednostavnosti i pohvala jednom vremenu koje je bilo dobro vrijeme, rekla je i dodala kako danas živimo urbanu histeriju koja nas ubija.

Naglasila je kako su u knjizi medaljoni mikropovijesti koja nas obilježava. Zbirka pripada vremenu kada je svaka stvar imala svoju vrijednost, napomenula je i dodala da je knjiga ponajprije namijenjena mladim čitateljima koji moraju shvatiti što su tada bile vrijednosti.

Knjiga, istaknula je, nudi detalj koji je odredio generaciju te podsjeća na vrijeme koje je imalo osobu u prvom licu jedne. Ocijenila je da je to djelo i svojevrsni spomenar ritma dnevnoga vremena koje nudi emociju i brzo se čita.

Po riječima urednice knjige Nives Tomašević u zbirci priča oslikano je vrijeme kad se održavaju veliki koncerti i kad se pred knjižarama u redovima čeka izlazak nove knjige.

Dobre godine oživljavaju svakodnevicu predgrađa - njegove običaje, modu i putovanja, napomenula je Tomašević i dodala kako je autorica zabilježila načine zabave i glazbu koja se slušala, filmove koji su se gledali te hranu koju se jelo.

Naglasila je kako je to vrijeme organizacija kao što su Grdelj, Badel, Prvomajska, Nada Dimić, DTR, Željezara Sisak, Nikola Tesla.

To su bile tvornice pune zaposlenih ljudi, u kojima su plaće redovito dolazile, koje su plaćale godišnje odmore te tvornice koje su organizirale proslave, rekla je i dodala kako je u to vrijeme bila omogućena kupnja knjiga na obroke.

To je bilo vrijeme, ocijenila je Tomašević, kad se jako ulagalo u kulturu, školstvo je bilo divno i postojao je autoritet nastavnika i učitelja za razliku od današnjih škola koje smo 'pretvorili u vrstu zatvora koje čuvaju naoružani policajci'.

Autorica Edit Glavurtić rekla je da su za nju te godine bile dobre pa je pišući o njima dobila i nekakvo dodatno vrijeme koje je mogla dvostruko proživjeti.

'S udaljenosti od nekoliko desetljeća jasno vidim da je moja generacija, bez obzira na sva ograničenja i nemogućnosti, bila zdrava i povlaštena generacija, i zato osamdesete, koje su bile godine nade, mira, mladosti i bezbrižnosti, zovem dobrim godinama', rekla je.

Edit Glavurtić rođena je 1965. u Splitu, a u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i Školu primijenjene umjetnosti, živi od 1970. godine. Na Odsjeku za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je 1988. godine u klasi Đure Sedera.