Nije sasvim jasno je li to bilo samo sinoć, hoće li potrajati nekoliko emisija ili stalno, ali sinoć se u 'Malim noćnim razgovorima' odjednom uz Milanu Vuković Runjić pojavio Slaven Letica. Bez ikakvog objašnjenja, bez ikakve najave, bez ikakve komunikacije s gledateljima. Da ne znam kako je takav nemar prema gledateljstvu razmjerno uobičajen za HTV, pomislila bih da nikakve najave nije bilo zato što čak i na HTV-u ne misle da tu emisiju bilo tko gleda.
Meni je HTV super sa svojim programskim konceptima i komunikacijom s gledateljima. Boli njih briga. U emisiju koju su do prošlog tjedna vodili Milana Vuković Runjić i Daniel Rafaelić oni sinoć mrtvo-hladno ubace Slavena Leticu, pri čemu je jedini komentar takve promjene bilo Milanino: 'Moj novi sugovornik večeras je...'. Kao, to je tako bilo od početka zamišljeno. Malo joj je sugovornik bio Rafaelić, malo je sad Letica, jedan je trajao xy emisija, za ovoga se ne zna hoće li i dvije, nije nam rečeno hoće li se Rafaelić vratiti pa je Letica privremena zamjena ili će se tako svakih nekoliko emisija sugovornički stolac štafetno predati novom kandidatu jer tko smo mi da nam se išta objašnjava. Koga još zabole džon za gledatelje i njihove navike.
No sad, što je tu je, nas sedam i pol gledatelja koji tu i tamo bacimo oko na tu emisiju (i nikad nam nije drago) sinoć smo dobili Slavena Leticu, što je bilo nekima krasno, a nekima traumatično prisjećanje na devedesete i razdoblje kada je Letica bio dežurni intelektualac kojeg se zvalo u sve emisije od Dnevnika do 'Sedme noći' i bilo je pravo čudo što nije gostovao u reklamama za kaugume. Ima i danas takvih, nisu nam se televizije baš mnogo razvile u tom pogledu, ali Letica je fakat bio jedan ojači deja-vu na ono što se furalo u rvackom medijskom prostoru cca 1994.
vezane vijesti
Kakav je bio? Pa, otprilike takav. Kao da je stigao vremeplovom iz 1994. i ne kuži baš da su se vremena promijenila, da se o nekim stvarima razgovara na drugačiji način, a i da više nije onakva džomba kakva je bio prije dvajst-dvajspet godina. Recimo, na početku je emisije, kada je Milana Vuković Runjić spomenula napad na klub u kojem se održavala LGBT zabava, totalno bez zadrške ispalio kako je bila riječ o napadu na pederski i lezbijski klub. Totalni filing kao da dovedeš dedu u društvo mlađarije pa se onda ježiš od neugodnjaka kada svakih pet minuta ispali nešto što je možda bilo okej u doba dok je on još imao dovoljno dobar vid da bi čitao novine, ali danas bogme više nije. Što je najbolje, Letica je negdje tijekom emisije rekao da mu još nije ni sedamdeset godina, pa nije problem u stvarnoj dobi - jer nije baš nešto star - nego je očito problem u mentalnm zadržavaju par (desetaka) godina unatrag.
Kako je Letičino sugovorništvo utjecalo na Milanu Vuković Runjić? Loše. Dok je Daniel Rafaelić s netelevizičnom Milanom ipak uspijevao postići barem neki privid dijaloga, ovdje toga uopće nije bilo. Razgovor je funkcionirao po sistemu pitanja-odgovori, s tim da su se Milanina pitanja uglavnom sastojala od toga da u detalje izloži svoje mišljenje o nekoj temi, a onda postavi pitanje u stilu: 'Jel' da je to tako? (aj reci da nije ako si frajer)'. Slaven Letica na to joj prvo odgovori nešto u stilu: 'Vaše je razmišljanje vrlo racionalno i pametno, kolegice', a onda doda: '...ali...' pa ili nadopuni ono što je ona rekla ili ipak opravda suprotni veznik pa kaže nešto disonantno. Izgledalo je to kao neka bizarna snimka studentice na konzultacijama kod profesora.
Što pak reći o ideološkom utjecaju Letičina sudjelovanja u emisiji? Ideologije ondje navodno uopće nema i svi su tak nepristrani da ti odmah neutroni u svim atomima tijela dožive organizam. Osim što to s odsustvom ideologije uopće nije istina i nitko uopće nije pristran nego se Milana Vuković Runjić i s Rafaelićem prije i s Leticom sada uvijek napadno trudi ostaviti dojam građanskog centra kojemu jednako na jetra idu i desničarska ognjištarenja i ljevičarska anarho-lezbo-antifa-politička korektnost, što uopće nije nepristrana pozicija, nego je pozicija građanskog centra (i to ne osobito sadržajna jer je uglavnom definirana onime što nije). U društvu Letice, naravno, ta je poza dopunjena nekakvom nazovi-uljuđeno konzervativnom, gdje nas se kroz lik Slavena Letica pokušava uvjeriti da u Hrvatskoj postoji smirena, intelektualna i neagresivna desnica, ali se samo uspijeva pokazati da u Hrvatskoj i dalje postoji Slaven Letica. To bi još možda kao koncept i bilo prihvatljivo - da je centristički orijentirana M.V.R. prvo uz Rafaelića svoj stav nadopunjavala onim malo okrenutim ulijevo, a sad to čini uz onaj okrenut udesno, ali osim što o stavljanju Slavena Letice kao ekvivalenta Rafaeliću imam osobno i time manje važno mišljenje, prava je istina da emisija zapravo ne odaje dojam da je imala takav, a ni bilo kakav drugi koncept. Mnogo više djeluje kao da su Leticu ubacili zato što su se njega sjetili kada je Rafaeliću postalo prenaporno sudjelovati zbog novih obveza u HAVC-u.
U tom kontekstu, sinoćnja je novotarija vjerojatno neki obli zakrpe, pa nekakvog objašnjenja za gledatelje nije bilo zato što ga i nema, odnosno, takvo je da bi im ga bilo bed izgovoriti pred gledateljima. Osim toga, čemu trud? Ionako nas je samo sedam-osam, a i to tek za kišnih večeri.
