PORTRET MARINA BLAŽEVIĆA

Hasanbegović ga ne može smisliti, Milanović ga primio drugi dan

25.08.2016 u 06:49

Bionic
Reading

Pred sam kraj svog ministarskog mandata Zlatko Hasanbegović odbio je potvrditi Marina Blaževića za intendanta riječkog HNK Ivana pl. Zajca, a nije trebalo proći mnogo vremena da se taj bliski suradnik redatelja Olivera Frljića nađe za stolom sa Zoranom Milanovićem. Tko je Marin Blažević, koje su njegove reference za intendanta riječkog HNK i vrijedi li u njegovu slučaju ona 'strpljen - spašen', čitajte na tportalu

Kad je Marin Blažević, dramaturg i ravnatelj Opere HNK Ivana pl. Zajca te izvanredni profesor na Akademiji za dramsku umjetnost i Muzičkoj akademiji, najavio da će se nakon odlaska Olivera Frljića kandidirati za intendanta riječkog HNK Ivan pl. Zajca, izazvao je buru i otpor u oporbenim redovima, a bilo je jasno da ga ministar kulture Zlatko Hasanbegović ni u ludilu neće podržati.

Naime, kritički, propitivački, slobodoumni, suvremeni i politični koncept riječkog HNK pod vodstvom dvojca Frljić/Blažević bio je u izravnom sudaru s političkim stajalištima i estetskim vrijednostima ministra kulture i njegovih pomagača te nije bilo velike šanse da Blažević dobije zeleno svjetlo. Predviđanje se pokazalo točnim. Zlatko Hasanbegović nije potvrdio njegovo imenovanje za intendanta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, a Blažević mu je odgovorio da krši zakon jer kao tehnički ministar u vladi od dana raspisivanja izbora ne smije donositi odluke o imenovanjima na dužnost


Pokazalo se da Hasanbegović nije upoznat s procedurom imenovanja intendanta, ali da očito želi završiti započetu strategiju čišćenja tzv. nepoćudnih kadrova i u Rijeci, koju već mnogi nazivaju 'oslobođenim teritorijem', odnosno 'slobodnom zonom'.

Taj nepremostivi jaz između njih dvojice najbolje je definirao sam Blažević, rekavši u Expressu sljedeće: 'Dok slučajni i privremeni ministar hrvatske kulture u jedva nekoliko mjeseci urušava njezin ugled u svijetu, uništava njezinu izvaninstitucionalnu scenu i pokušava kontrolirati onu institucionalnu, ja nastojim već dvadeset godina predstavljati ono liberalno i progresivno lice kulture i humanističke znanosti u Hrvatskoj kamo god u svijetu stignem, od predavanja i seminara na vodećim svjetskim sveučilištima i umjetničkim školama, vođenja internacionalnih izvedbeno-umjetničkih projekata, do suradnje sa strukovnim časopisima ili angažmana u upravnom odboru svjetske mreže umjetnika i znanstvenika Performance Studies International. Te su sfere i koordinate djelovanja, pa onda i reprezentiranja onog kulturnog i humanističkog u Hrvatskoj, prolaznom ministru i njegovoj doministrici vjerojatno nepoznate i nedostižne.'

Tko je Marin Blažević, dramaturg, doktor znanosti, Fulbrightov postdoktorski stipendist i osoba nevjerojatno nabildane profesionalne biografije te čovjek koji uživa veliko povjerenje riječkog SDP-a, tako veliko da se čini da će riječki gradonačelnik Vojko Obersnel učiniti sve što treba da ga postavi na mjesto intendanta HNK Ivana pl. Zajca?

Po mišljenju kritičarke i sveučilišne profesorice Nataše Govedić, Blažević je jedan od iznimno predanih, utjecajnih, profesionalno višedisciplinarnih te međunarodno priznatih promišljatelja i domaćeg i inozemnog glumišta, trajno zainteresiran za procese poticanja i tumačenja različitih načina na koje umjetnost izmiče 'konvenciji' i približava se inovaciji.

Radio je u tišini, no kad bi nešto rekao, to je odjeknulo

Marin Blažević je podrijetlom iz ugledne riječke obitelji: njegov otac Milan Blažević bio je poznati liječnik i osnivač privatne klinike Medico. Rođen je 1972., a diplomirao je i doktorirao na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti i na kazališnoj sceni je prisutan više od 20 godina. Čim je ušao u svijet kazališta, odmah se nametnuo kao aktivni predstavnik i sudionik nezavisne scene, slobodoumni intelektualac i čovjek koji precizno i kritički analizira kazališnu scenu.


Svih ovih godina, do suradnje s Oliverom Frljićem u riječkom HNK-u, radio je u tišini, bez bombastičnih izjava i ikakvih skandala, a ta njegova marljivost je rezultirala stotinama stranica stručnih i znanstvenih tekstova koje je objavljivao u vodećim regionalnim i svjetskim časopisima.


No kad bi nešto rekao, to je odjeknulo. Znao je reći da sve rjeđe odlazi u kazalište jer mu je mučno svjedočiti tolikoj odsutnosti glumačkog znanja, po njemu pretpostavke političkog stava i estetičke odgovornosti.

No znao je i pohvaliti. Tako je izjavio da današnji program studija dramaturgije na ADU, gdje on predaje, ulazi u red najprogresivnijih, najsloženijih i najzahtjevnijih.

Zapažena inozemna karijera

Blažević ima i zapaženu međunarodnu karijeru: kao gost predavao je na 15-ak svjetskih sveučilišta, među njima i na Sveučilištu Columbia - School of the Arts u New Yorku te Stanfordu i Yaleu, a surađivao je na mnogim utjecajnim međunarodnim projektima, poput 'New Media Dramaturgy' pri Sveučilištu Novi Južni Wales u Sydneyju. Bio je i glavni urednik Frakcije, zatim je pokrenuo biblioteku Akcija Centra za dramsku umjetnost, a kao autor ili urednik objavio je pet knjiga, među kojima se ističu autorske 'Razgovori o novom kazalištu' (2007) i 'Izboren poraz' (2012) o teoriji novog ili postdramskog kazališta i njegovoj specifičnoj povijesti u Hrvatskoj. Premda je predan suvremenom istraživačkom teatru, Blažević se intenzivno bavi i Gavellinom teorijskom baštinom.

Roditeljstvo kao altruizam

Blaževića smatraju osobom iznimno velike kazališne kulture, ali i čovjekom pomalo zakočenim i distanciranim u svakodnevnoj komunikaciji. Ima kćer tinejdžericu, koja 'mora hvaliti i njegovu kuhinju te skijašku tehniku', a o roditeljstvu ima vrlo zrelo i pedagoški suvremeno stajalište. Kao što je izjavio u Novom listu, 'roditeljstvo nije investicija s kreditom nego – barem za mene – najradikalniji oblik altruizma. U mojoj 'izvedbi očinstva' jedina obveza koju Margareta ima prema meni jest da nauči biti odgovorna prema sebi, a to znači obavezna prema vlastitoj slobodi'.

Blažević je svoja znanja, vještine i poetiku iskazao i u praksi. U Zagrebu je organizirao konferenciju Performance Studies International PSi 2015., na kojoj se okupilo više od 500 istraživača i umjetnika iz cijeloga svijeta oko teme 'MISperformance: Misfiring, Misfitting, Misreading' i koja se smatra prijelomnom. Kao dramaturg je surađivao s Oliverom Frljićem na projektima 'Gospođica Julija', 'Bakhe', 'Aleksandra Zec' i 'Hrvatsko glumište', s Bojanom Jablanovcem na projektu 'What the Fuck is Marko Mandic?', a nedavno i s Ameliom Jones na 'The Implicit Body in Performance: Rupturing Habit in the Live Act'.

Suradnja s Oliverom Frljićem

Prisjećajući se suradnje na kontroverznoj predstavi 'Bakhe', koje su prvo zabranjene, a potom ih je bivši premijer Ivo Sanader vratio na program, Blažević je izjavio da je ta predstava 'preuzela teret političke i etičke odgovornosti kazališta da se eksplicitno suprotstavi zločinu, da upre prstom i imenuje, za što su institucionalna utočišta hrvatskoga glumišta uporno i sramotno godinama smišljala izgovore'.

Ta njegova izjava pokazala je njegov svjetonazor i politički stav, a on je u potpunosti došao do izražaja u Rijeci. Suradnja s bivšim intendantom Oliverom Frljićem u riječkom HNK-u bila je popraćena sukobima s braniteljima, gađanjem jajima i prijetnjama tužbama, međutim taj dvojac je beskompromisno branio svoj proaktivni kazališni koncept i performersku metodu komunikacije s javnošću.

Doduše, neki su se pitali je li samozatajni i do tada uglavnom znanstveno usmjereni Blažević tek sekundant u Frljićevim performerskim eskapadama ili i on aktivno pridonosi tom kazališnom vježbanju demokracije i slobode mišljenja.

Počelo je u trenutku kad su na Dan neovisnosti na pročelje zgrade riječkog HNK izvjesili zastavu LGBT zajednice, nastavilo se vješanjem slike Bojana Glavaševića, a kulminiralo projektom 'Trilogija o hrvatskom fašizmu'. Bilo je jasno da dvojac Frljić/Blažević pretvara riječki HNK u kritičko i politično kazalište koje svesrdno reagira na društvene ekscese.

No pritom se zaboravljalo, ili se nije htjelo vidjeti, da su u tom teatru u njihovom mandatu, primjerice, po prvi put u Rijeci izvedene Bachova 'Muka po Ivanu', Mahlerova 5. ili Šostakovičeva 11. simfonija te da su praizveli čak četiri opere i dva dramska teksta mladih hrvatskih autorica Olje Lozice i Nataše Antulov, izvodili Thomasa Bernharda, Christu Wolf, Miroslava Krležu, Georgea Orwella, Euripida...


Njihov kritički i provokativni koncept očito je razbjesnio Ministarstvo kulture, koje je riječkom HNK-u smanjilo dotacije za Riječke ljetne večeri, kao i za novu sezonu. Blažević je to nazvao 'drastičnim i očigledno osvetničkim rezanjem sredstava za redovni program', zbog čega će biti prisiljeni, kako je rekao, reducirati broj repriza, prije svega opernih, te revidirati i dio jesenskog koncertnog programa.

Kritika nacionalizma

Osvrćući se na suradnju s Frljićem, Blažević je prije ljeta u Nacionalu jasno istaknuo da je riječki HNK u protekle dvije godine kreirao kritički odnos prema nacionalizmu, revizionizmu i (neo)fašizmu u hrvatskoj prošlosti i aktualnosti, međutim smatra da oni u Rijeci nikada nisu radili politički teatar, nego se nisu, kao što su i najavili u programu, 'odnosili pasivno spram svojeg okruženja, dakle neutralno spram društvenih procesa i pojava'.


Za svoj samostalni mandat intendanta riječkog HNK najavio je promoviranje, osim glazbenog i glazbeno-scenskog programa, programa socijalne osjetljivosti te vrijednosti koje čine pluralno i liberalno društvo, 'u kojem je prva obaveza većine da čuva i razvija prava manjine'. Dakle, njegov program 'HNK u Rijeci – lukobran različitosti', kojim je parafrazirao temu Rijeke – Europske prijestolnice kulture 2020. kao 'luke različitosti', zapravo je proširenje već promoviranih ideja.

Može li osobu takvih kvalifikacija i takvog svjetonazora potvrditi tehnički ministar kulture Zlatko Hasanbegović? Ili bilo koji ministar HDZ-a? Ne može. A može li HDZ izgubiti na izborima i zatim ga potvrditi neka nova Vlada? Ili koalicija? Može. Prema tome, strpljen - spašen.