Možda su tri sata ujutro, ne sjećam se više. Stojim nasred plesnog podija u Attacku, brojim posljednje cigarete i sitne eure te pokušavam povezati fragmente prethodne večeri - koja još traje - u suvisao slijed. Dok Stevie Whisper i Andria prakticiraju svoju crnu magiju oko mene nema previše ljudi. Većina je, pretpostavljam, u dvorištu Medike, gdje se sabiru dojmovi i planiraju afteri. Na jedan ću i ja, jer želim da ovaj sjajni izlazak potraje barem do zvuka prvih pijetlova.

Desetak sati ranije nalazim se s beogradskim novinarom Milošem Dašićem, čovjekom koji je danas stigao iz Ljubljane zajedno s putujućim cirkusom zvanim Hali Gali. Njegov je zadatak za štampu popratiti prvi masovni desant bendova okupljenih oko spomenute kompilacije prema Sloveniji i Hrvatskoj. Od srijede, kada je ekspedicija stigla u slovensku metropolu da bi se predstavila na festivalu MENT, osjeća se kao da živi film 'Korak do slave', no problem je u tome što je Dašić daleko od dječaka-novinara iz tog kultnog klasika, nego sa svojih gotovo 40 godina spada u najstarije članove delegacije.

Zagreb im je bio usput pa su odlučili podići svoj cirkuski šator u Pierrrotijevoj ulici, gdje se iskrcalo šest srbijanskih bendova, jedna reperica i dva DJ-a. U ulozi domaćina našli su se ljudi koji stoje iza krčkog festivala Velvet, Jebotona i Supervala, odnosno organizacije srodne beogradskom Kišobranu, pod čijim je okriljem ovih dana izdana druga Hali Gali kompilacija. Prva je izdana 2019. godine, na njoj se nalazi devet bendova, među kojima su stigla četiri - Šajzerbiterlemon, Proto Tip, Vizelj i Gazorpgazorp. KOIKOI, jedan od bendova koji se pojavio na obje kompilacije i koji je prije nekoliko mjeseci napunio Močvaru, nije mogao doći.

'U tranziciji smo, posle 15 godina smo mi kao Kišobran rešili da promenimo način funkcionisanja, da nije više to da se mi zezamo, nego gledamo da bendovima s kojima sarađujemo napravimo bolju platformu. Do sada je Hali Gali funkcionisao stihijski, ali sada treba da se trudimo da više radimo s bendovima, da iskoristimo svoje iskustvo, da se podrži ta sinergija bendova. Svaki od njih ima svog izdavača, ali želimo da zajedno gradimo scenu. Treba da se napravi takva scena i takva publika koja će doći na dešavanja čak i ako ne zna izvođače', priča mi u dvorištu Medike oko devet sati Marko Radojković iz Kišobrana, u neku ruku hodajuća infrastruktura čitavog projekta.

Iz Mikra, najmanjeg stejdža Medike, u tim trenucima trešte Željezne Pilule, srednjoškolski all-girl punk bend, sastav koji se široj publici predstavio na ovogodišnjem Supervalu. Dvorište se unatoč ranim večernjim satima polako puni, a stvar je zamišljena tako da se svaki izvođač predstavi kraćom svirkom, trajanja od maksimalno 40 minuta, uz brze izmjene stejdževa u Attacku i Mikru, da publika ima priliku protegnuti noge između svirki.

Nakon Željeznih Pilula u Mikru, u Attacku, na glavnom stejdžu, odmah počinje još jedan bend-domaćin - Jebotonov Ki Klop, trojka koja se posljednjih mjeseci profilirala kao najzanimljivije novo ime zagrebačke gitarske glazbe. Taj su status solidnim nastupom potvrdili, istaknuvši se i zabavnim detaljima poput natpisa 'POLIFEM' na basu, šalom koju će shvatiti samo klasičari. Ubrzo je dvorište prepuno - svaka druga osoba u Mediki je u barem jednom bendu, bilo da je iz Zagreba ili Beograda.

Srećem Aleksu Nedića iz Vizelja, momka kojeg pamtim s jesenskog koncerta Buč Kesidija na Tašmajdanu, koji mi otkriva da je natprosječno zadovoljan i da nakon nastupa očekuje još jedan nastup, ali u mnogo većem prostoru. Blizu njega komade pizze brzinski žvače i Jovan Sibinović iz Šajzerbiterlemona, no spreman je izjaviti da mu je sve ovo nerealno, da u Hrvatskoj malo poznati bendovi poput njegova mogu nositi rasprodani jednodnevni festival, jer dosad nitko od njih nije rasprodao niti jedan zagrebački klub.

Doista, kroz Mediku defilira više stotina ljudi, možda i 500, a ovdje su i brojna poznata lica alternativne scene. Primjerice, Luka Racić i Zoran Zarubica iz regionalne senzacije Buč Kesidi došli su podržati svoje prijatelje, one s kojima su prije desetak godina počeli svirati, a tu je i Marko Vuković iz Svemirka, kojeg veseli spoznaja da su granice između Hrvatske i Srbije sve tanje i tanje.

Razgovore u dvorištu u tim trenucima prekida buka koju proizvode dječaci iz benda Ubili su batlera, po nekima baby Repetitor, a po drugima nasljednici At the Drive-In. Poslije njih u Attacku kreću Gazorpgazorp, čiji mi Partibrejkersima inspiriran zvuk ne prija. Ritam je intenzivan, pola sata usred ovog showcasea se čini kao vječnost, pa izlazim ispred ne bih li ustanovio prosjek godina posjetitelja - rekao bih da se većina prisutnih nalazi oko 25. godine života, što me svrstava među starije.

Opet se čuje buka iz Mikra, počinju Cactus Fields, jedini gosti koji nisu iz Beograda, nego iz Gornjeg Milanovca, koji skreću pozornost na sebe odličnom obradom Haustorova 'Šejna' i čija svirka zatvara program na manjoj od dvije pozornice.

Sljedeći je Proto Tip, bend predvođen Nikolom Čučkovićem, mladićem koji svoj kruh zarađuje na građevini, uglavnom postavljajući stolariju, što mi otkriva poslije dobrog nastupa, njihovog trećeg u Zagrebu i, kaže, uvjerljivo najboljeg dosad. Čučković je presretan, spominje dopamin i otkriva mi da ima 27 godina, što je možda koju godinu više od prosjeka svih glazbenika.

Budući da se odsad program odvija isključivo u Attacku, događa se nešto praznog hoda dok se bendovi Šajzerbiterlemon i Vizelj pripremaju za nastupe, no to nikome ne smeta - ritam je dosad bio furiozan, što je zaštitni znak Hali Gali događaja. Još je jedan zaštitni znak pomirenje raznih žanrova pod istim Kišobranom, za što je dokaz posljednji nastup večeri - onaj reperice Nadye - nakon čega će uslijediti pravi rave. Vrijeme je to da se posao završi - telefoni su u džepovima, noge su u pokretu.