Ekološki doprinosi 'vertikalnih šuma' ne opravdavaju njihovu gradnju

Kohlstedt u svom eseju 'Vizualizacija protiv stvarnosti: nevjerojatan uspon nebodera prekrivenih drvećem', čije dijelove prenosi The Huffington Post, navodi brojne razloge zbog kojih su vegetacijski dizajnirani objekti postali popularni, od priča o održivosti, preko kvalitetnijeg zraka i ljepšeg pogleda do izazova za ulagače.

No pored bezbroj razloga za rast popularnosti, Kohlstedt ističe da se često zaboravlja na nedostatke zbog kojih brojni projekti jednostavno nikad neće moći biti izgrađeni. Osim potrebe za znatno više betona i čelika, kao nezanemarivu građevinsku prepreku, autor navodi i potrebu za velikim sustavima navodnjavanja, kompleksnost cijelog sustava zbog povećanja opterećenja uslijed vjetra, kao i poteškoće samog drveća u prilagodbi na vrtoglave uvjete.

Zbog svega navedenog, ideja o ekološkim i održivim principima primjene vegetacijskog dizajna mogla bi pasti u vodu, jer resursi potrebni za održavanje drveća daleko nadmašuju njihove ekološke benefite.

Svoje tvrdnje Kohlstedt potkrepljuje primjerom 'vertikalne šume' Bosco Verticale u Milanu, realiziranom projektu Boeri Studija kojega je Vijeće visokih zgrada i urbanih staništa (CTBUH) proglasio najboljom svjetskom visokom zgradom 2015. godine, a američko Vijeće za zelenu gradnju (LEED) dodijelilo mu je Zlatni certifikat. Unatoč brojnim nagradama, kritičari su primijetili da iznos sredstava potrebnih za postavljanje i održavanje stabala daleko nadmašuje njihovu ekološku vrijednost.

Autor stoga zaključuje da je velike zelene površine lakše realizirati pomoću mahovine, sukulenata ili trave, a i vertikalni vrtovi pokazuju ujednačenije omjere koristi i ulaganja, iako njihovu korisnost osjeti manji broj ljudi u okruženju.