U KINIMA OD 9. RUJNA

Don't Look Back in Anger: Novi film otkriva što se događalo iza kulisa povratka Oasisa i pomirenja zavađene braće

11.09.2026 u 11:49

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

Šesnaest godina nakon burnog raspada braća Liam i Noel Gallagher ponovno su stala na istu pozornicu. Dokumentarac Oasis: Don’t Look Back in Anger - koji od 10. rujna igra i u hrvatskim kinima - prati njihov povratak, turneju pred više od dva milijuna ljudi i pomirenje koje se nije dogodilo iza zatvorenih vrata, već pred publikom koja je plakala, molila se i u njihovim pjesmama pronalazila utjehu

Oasis je 4. srpnja prošle godine trebao održati prvi koncert dugo očekivane povratničke turneje. Prošlo je 16 godina otkako se bend raspao nakon incidenta u Parizu, kada je Liam Gallagher iza pozornice zamahnuo gitarom prema glavi brata Noela.

Samo 20 minuta prije početka nastupa Liamu nije bilo ni traga. Oko 74.500 obožavatelja na stadionu Principality u Cardiffu bilo je na rubu živaca dok je Noel nestrpljivo hodao prostorom za dostavu opreme, vjerojatno se pitajući hoće li se sve ponovno raspasti, piše Guardian.

'A onda se monitor na kojem sam sve pratio iznenada ugasio', prisjetio se redatelj Will Lovelace, dodajući: 'Kada se slika vratila, Liam i Noel odjednom su stajali ondje i razgovarali. Potom su izašli pred publiku, koja je eksplodirala.' Noel je poslije pred kamerama opisao nevjericu zbog ponašanja mlađeg brata. 'Preskoči posljednju probu, samo se pojavi, uhvati me za ruku, a ja pomislim: 'Koji vrag?' Onda izađe i zvuči kao da je 30 godina mlađi. Pomislio sam: Ti si potpuni luđak.'

Pomirenje zavađene braće

Dolazak na pozornicu u Cardiffu jedna je od najdramatičnijih scena u filmu 'Oasis: Don’t Look Back in Anger' u režiji Lovelacea i Dylana Southerna. Dokumentarac se kratko osvrće na uspon mladih buntovnika iz radničkog Manchestera koji su devedesetih postali najveći rock bend na svijetu, a zatim se usredotočuje na njihov povratak tri desetljeća poslije.

Turneja 'Oasis Live 25' obuhvatila je 41 koncert u 14 zemalja na pet kontinenata, a nastupe je pratilo više od dva milijuna ljudi. Film prikazuje golemu energiju s koncerata, ali i emotivnu priču o odnosu zavađene braće koji se počeo popravljati zahvaljujući njihovoj glazbi.

Kamere su snimile Noelovo priznanje da nije bio spreman za 'toliko snažan izljev osjećaja i spoznaju što sve to znači ljudima'. Jednako su reagirali i redatelji. 'U Cardiff smo stigli potpuno nepripremljeni za taj val emocija', rekao je Lovelace, dodajući: 'Činilo se da je sve to veće od Oasisa, kao nešto što je mnogim ljudima bilo potrebno. Mislim da nismo razumjeli razmjere toga. Bio sam preplavljen osjećajima.'

Kamere skrivene u zvučnoj opremi

Southern i Lovelace već imaju iskustva s glazbenim dokumentarcima. Režirali su 'Meet Me in the Bathroom' iz 2022., posvećen njujorškoj indie sceni, i 'Shut Up and Play the Hits' iz 2012. o oproštajnom koncertu LCD Soundsystema. Snimili su i 'No Distance Left to Run', dokumentarac o Bluru, velikom suparniku Oasisa iz perioda britpopa. Southern tvrdi da taj podatak tijekom pregovora o novom projektu 'nikada nije bio spomenut'.

Obojica su bili obožavatelji Oasisa mnogo prije nego što su dobili priliku snimati ih. Lovelace se prisjetio kako je kao tinejdžer na vokmenu slušao 'Definitely Maybe' i pomislio: 'Ovo je prva glazba koju osjećam kao svoju.' Southern je bend gledao 1994. godine u klubu Hull Adelphi, pred samo 200 ljudi. Oasis je tada, kaže, publici sa sjevera Engleske djelovao kao 'naš bend'.

Kada su ulaznice za povratničku turneju puštene u prodaju, obojica su ih bezuspješno pokušavala nabaviti. Nedugo zatim ponuđen im je tajni 'veliki projekt', a povezani su i sa Stevenom Knightom, autorom serije 'Peaky Blinders', koji je angažiran kao scenarist.

Poseban izazov bilo je dobivanje dopuštenja za snimanje proba u Londonu jer bend to ranije nije dopuštao. 'Ne bi funkcioniralo da smo samo ušli s kamerama', objasnio je Southern, otkrivajući: 'Morali smo pronaći način da budemo nevidljivi.' Kamere su zato sakrili u zvučnu opremu, a snimke su pratili iz neuglednog montažnog objekta smještenog ispred prostora za probe, usred toplinskog vala. 'Bilo je potpuno neglamurozno', rekao je Lovelace. Oasis punih šest tjedana nije vidio ni redatelje ni njihovu ekipu.

Prvi susret nakon 16 godina

Bend je ponovno uvježbavao pjesme koje godinama nije svirao, na probama je umjesto Liama pjevao Noel, a redatelji su jednu kameru cijelo vrijeme držali usmjerenu prema vratima kako bi uhvatili Liamov dolazak.

'Nitko nije točno znao kada će se pojaviti', rekao je Southern, dodajući: 'Napetost se mogla osjetiti. Znali smo da je riječ o ljudima koji su u prošlosti bili eksplozivni pa smo se pitali hoće li se potući ili zagrliti. Naravno, nisu učinili ni jedno ni drugo. Imali su posao koji su morali obaviti.'

Osim tijekom vrlo kratkog fotografiranja, braća prethodnih 16 godina nisu bila zajedno u istoj prostoriji. 'A onda Liam ulazi, spušta torbu i pita: 'Jesmo li spremni?' Dva sata poslije, dok sviraju završetak pjesme 'Champagne Supernova', uzima torbu i odlazi. To je radio svakog dana', ispričao je Southern.

Kada su počeli koncerti, napetost je postupno nestajala. 'Mogli ste vidjeti kako se Noel i Liam iz večeri u večer ponovno zbližavaju', dodao je.

Više od običnog koncertnog filma

Redatelji su snimili 13 koncerata, ali nisu željeli napraviti samo još jedan koncertni film. Angažirali su snimatelje s, kako kaže Southern, 'jedinstvenim okom', a ne ljude koji su prethodnog tjedna snimali drugi rock bend.

U ekipi su bili Haris Zambarloukos, snimatelj filmova 'Belfast' i 'Bubimir 2', Lol Crawley, dobitnik Oscara za 'Brutalista', te James Laxton, nominiran za Oscara za 'Mjesečinu'.

Southern se vodio činjenicom da su klasične rock dokumentarce kao što su 'Monterey Pop' i 'Gimme Shelter' snimali neki od najvažnijih filmaša svoga vremena. I sam je uzeo kameru u ruke. 'Želio sam biti ondje, među publikom', objasnio je.

Na pojedinim koncertima bilo je uključeno do 20 kamera pa su redatelji na kraju raspolagali stotinama sati materijala.

Obožavatelji koji plaču i mole se

Film donosi osobne priče obožavatelja svih generacija. Južnokorejska roniteljica na dah objašnjava kako su joj tekstovi Oasisa pomogli u borbi s depresijom, tinejdžericu koja neutješno plače tješi potpuni stranac, a jedan muškarac sjedi prekriženih nogu na podu, moli se i pjeva 'Slide Away'.

Mlada žena koja je preživjela bombaški napad u Manchester Areni 2017. godine i poslije se borila s osjećajem krivnje zbog toga što je ostala živa zaključuje da je smisao svega upravo u tome da se 'ne osvrće u bijesu'.

'Učinak koji ta glazba ima na ljude nalik je čaroliji', rekao je Southern. 'Liam u filmu kaže: 'Kao da dolazi s nekog drugog mjesta.'

Propovijed o oprostu između braće

Redateljima je pomogao i niz trenutaka koje nisu mogli planirati. Prije početka snimanja posjetili su Burnage, dio Manchestera u kojem su Gallagheri odrasli, a ušli su u crkvu svetog Bernarda, smještenu preko puta njihove nekadašnje osnovne škole, i zamolili oca Lukea za dopuštenje za snimanje.

Nisu znali da će svećenik tog jutra čitati biblijski odlomak u kojem sveti Petar pita Isusa koliko puta mora oprostiti bratu koji se o njega ogriješio. Dobiva odgovor: 'Ne sedam puta, nego 77 puta.'

Svećenik je čitavu propovijed posvetio Noelu i Liamu.

Pronađena je i arhivska snimka na kojoj Noel govori da ima 'karakternu manu zbog koje nikada ne može oprostiti nikome'.

Policijske upute sastavljene od pjesama Oasisa

Među duhovitim trenucima je policajac koji je upute svojoj ekipi sastavio od naslova pjesama Oasisa. 'Jednostavno ćemo se morati nositi s tim – Roll With It', govori kolegama, dodajući: 'To je glavni plan – The Masterplan.' Tužniji trenutak događa u São Paulu, kada članovi benda doznaju da je u 63. godini umro Gary Mani Mounfield, basist Stone Rosesa, a film prikazuje potresene glazbenike. Liam pjesmu 'Live Forever' posvećuje 'našem dragom prijatelju i heroju', a vidno uzdrmani Noel izvodi gitarski solo gledajući Mounfieldovu fotografiju na velikom zaslonu iznad pozornice.

'Vjerojatno postoje tehnički bolje izvedbe pjesme 'Live Forever', ali ova je morala ući u film', rekao je Southern. Među težim odlukama u montaži bilo je izostavljanje trominutne krupne snimke tinejdžerice koja plače tijekom pjesme 'Talk Tonight' jer se taj prizor nije uklapao ni u jedan dio filma.

Dokumentarac donosi malo tračeva i velikih otkrića, no njegovu snagu čini ono što je ostalo neizgovoreno. 'Pomirenje se nije dogodilo tijekom proba', rekao je Southern, objašnjavajući: 'Počelo se događati na pozornici i ondje se nastavilo razvijati. Oni tu golemu provaliju među sobom ne pokušavaju premostiti privatno, već javno. Neke su stvari oproštene bez ijedne izgovorene riječi. Možda ljudi reagiraju upravo na to.'

Braća su tijekom većeg dijela filma intervjuirana odvojeno, ali pred kraj zajedno daju prvi intervju nakon dva desetljeća. Sada kao stariji ljudi hvale doprinos onoga drugog, smiju se međusobnim šalama i prisjećaju se 'ludnice' zvane Oasis. 'Sada smo u kontaktu mnogo više nego prije', rekao je Noel, ističući: 'Zaboravio sam koliko je Liam duhovit. Nestale su sve sitnice između nas koje su nas nekoć živcirale.'