KORISTAN HOBI

Svake godine sve je više amatera znanstvenika

  • Autor: T. B.
  • Zadnja izmjena 21.04.2010 18:52
  • Objavljeno 21.04.2010 u 12:13
znanstvenik jede u laboratoriju

znanstvenik jede u laboratoriju

Izvor: Corbis / Autor: Robin Bartholick/Corbis

Napokon živimo u vremenu u kojem nije bitno što nismo diplomirali nuklearnu fiziku da bismo potpomogli znanost. Mnogi ljudi bez obzira na svoj svakodnevni posao uključeni su u nova otkrića u sklopu sve većeg broja projekata amaterske znanosti

Mark Mccallum jedan je od ponosnih ljudi kojima se ime našlo u znanstvenom časopisu, a da sam nije profesionalan znanstvenik. Mark je Australac koji pripada takozvanim 'lovcima na grašak'.

Hanny Van Arkel

Kroz sudjelovanje u projektu Galaxy ZOO (Galaktički zoološki vrt), uz tisuće sličnih sebi, Mark McCallum pomogao je pri otkrivanju rijetkih galaksija koje rastu deset puta brže nego naš Mliječni put, a zbog oblika i veličine galaksije su nazvali graškom.

S porastom broja računala i brzine interneta veliki problem na koji su znanstvenici naišli bila je poplava informacija dobivenih od raznih istraživanja, a nedovoljan broj znanstvenika koji bi te informacije obradili. Taj problem su, između ostalih, imali i znanstvenici koji su pokrenuli projekt Galaxy ZOO s milijunima galaksija koje su popisali uz pomoć zvjezdarnice Sloan Digital Sky Survey

Rješenje je bilo vrlo jednostavno. Stavili su cijeli projekt na internet i zamolili javnost da razdvoji spiralne od eliptičnih galaksija. U neočekivano velikom odazivu posao za koji su mislili da će trajati pet godina bio je gotov za tri dana.

Jedan od njihovih najpopularnijih suradnika, Australac Joseph Cheng, klasificirao je preko milijun galaksija. Joseph Cheng počeo je svoje sudjelovanje u projektu Galaxy ZOO zbog zadovoljstva koje mu pruža biti prvi koji je nešto vidio te zbog beskrajne različitosti i ljepote svemira.

SETI

Dok su ljudi uglavnom vrlo vješti u klasificiranju galaksija, ono u čemu stvarno briljiraju nalaženje je novih i neobičnih fenomena. Na primjer, Nizozemkinja Hanny Van Arkel otkrila je potpuno novu kategoriju astronomskih tijela.

Jedan od najpoznatijih amaterskih znanstvenih projekata svakako je SETI@home koji je pokrenut još prije jedanaest godina, a sve što zahtijeva od korisnika je da instalira besplatan program na svoje računalo koje zatim koristi višak procesorske snage za analizu informacija prikupljenih radioteleskopom. Budući da se uskopojasni radio signali ne pojavljuju prirodno, to bi bio jasan dokaz inteligentnog života u svemiru.

Softver koji je temelj projekta SETI@home 2002. proširen je i na druge znanstvene discipline lansiranjem projekta BOINC, od klimatskih promjena do istraživanja raka. Danas postoji oko 60 projekata u sklopu BOINC-a.

No, tko ima više vremena, a htio bi ga provoditi na otvorenom, može sudjelovati u terenskom radu koji predvodi profesor Chris Daniels, direktor Centra za održive urbane sredine Barbara Hardy u južnoj Australiji. U tijeku su mnogi projekti vezani uz promatranje ponašanja i rasporeda određenih životinja te ljudskih interakcija s njima.

Kako donirati višak procesorske snage

Amateri koji sudjeluju u projektima promatranja životinja dosad su objavili jednu knjigu s rezultatima svog istraživanja, a još dvije su u planu.

Oskudica podataka o tome kako australske biljke i životinje reagiraju na klimatske promjene inspirirala je neprofitnu organizaciju EarthWatch da oformi amaterski projekt pod imenom ClimateWatch. Taj projekt trebao bi pomoći znanstvenicima podacima o regionalnom vremenu i lokalnim vrstama na koje bi klimatske promjene mogle utjecati.

Nije svako istraživanje jednostavno pretvoriti u nešto u čemu ljudi bez prijašnjeg znanja mogu sudjelovati, a neki znanstvenici nisu oduševljeni idejom korištenja amaterskih podataka. Vlada mišljenje da bi se trebali razviti mehanizmi koji će osigurati visok standard amaterskih istraživanja.

Jedan od uzbudljivih aspekata amaterske znanosti nove su mogućnosti koje nastaju korištenjem mobilnih uređaja i razvojem aplikacija za takve uređaje koji bi se zatim mogli koristiti za bilo što od klasifikacije galaksija do praćenja kazuara, druge najteže vrste ptica koje ne lete. Znanstvenici iz SAD-a otišli su korak dalje i dodali svojim prijenosnim uređajima i ekološke senzore koji bi u budućnosti mogli biti korišteni za očitavanje zagađenja, temperature, pa čak i količine polena u zraku.

Amaterska znanost nije ništa novo, no njezina popularnost i raspon iznimno su porasli od nastanka interneta. To je, između ostalog, jedan od načina kako se znanstvenici mogu baviti istraživanjima za koja nemaju novčana sredstva.

'Jasno je da se u zadnjih nekoliko godina s pojavom Weba 2.0 te iznimnim porastom popularnosti socijalnih mreža broj takvih projekata povećao. Ne samo da amaterska znanost povećava javnu svijest o znanosti, već i izlaže ljude samim procesima istraživanja te ih na neki način demistificira', kaže direktorica UKOLN-a Liz Lyon koja pokušava prebaciti istraživanje u otvorenija znanstvena okruženja.

'Smatram nadahnjujućom pomisao da svatko može pridonijeti onome što znamo o svemiru', kaže Chris Lintott, jedan od vodećih ljudi projekta Galaxy ZOO-a.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi