PEZ bomboni su plastično demonstrirali da nam je važnije kako nešto dobivamo nego što to točno jest. Sasvim obični tvrdi bomboni, okusa koji ni po čemu nije odskakao od prosjeka, kojima smo nekada mogli počastiti svoje okusne pupoljke na jeziku, ipak su ušli u legendu. Zašto? Jer su dolazili s mašinicom u obliku upaljača iz čije bi glave na pritisak izlazio bombon. Fora, ha?

Zapravo je riječ o istom triku kojim su nas nekada mame i bake šopale, približavajući nam žlicu u usta uz epohalne teze: 'Ovo je za taaatu, ovo je za striiiinu...' te smo tako uz imena čitave rodbine do 17 koljena bili tusti kao uskrsni purani. Ukratko, PEZ bomboni su se prodavali jer su dolazili s mašinicom, preciznije u kutijici za izbacivanje svakog pojedinog bombona.

Ime PEZ je skraćenica njemačke riječi za pepermint, 'pfefferminz', budući da je prvi okus bio upravo onaj peperminta. Godine 1927, kada su izbačeni na austrijsko tržište, reklamirani su kao alternativa pušenju. Možda su i zato prvi spremnici za bombone izrazito nalikovali na upaljače.

PEZ bombon izmislio je slastičar Eduard Haas III, koji se koristio obiteljskom tradicijom spravljanja pepermintskog praha. Prvu mašinicu za izbacivanje bombona sklepao je Oscar Uxa.

No u to vrijeme PEZ bomboni su bili namijenjeni isključivo odraslima. Trebalo je dočekati sredinu pedesetih godina, kada je ostvaren proboj na američko tržište, da austrijskom proizvođaču padne na pamet da je dovoljno na prekidač, gdje je pritiskom palca izlazio bombon, staviti glavu Mickeyja Mousea ili Djeda Mraza pa da zavlada dječjim željama.

Od te 1955. proizvedeno je preko 450 plastičnih spremnika s različitim glavama i u tisuće kombinacija. Stvoren je kolekcionarski kult te se danas rijetki PEZ 'upaljači' prodaju i za nekoliko tisuća dolara na aukcijama. Najvišu cijenu postigao je onaj s mekom glavom Mickeyja Mousea koji nikada nije izašao na tržište, već je zastao u fazi prototipa. Za 7.000 dolara kupio ga je kolekcionar iz Kalifornije.

Kako je PEZ dobivao na popularnosti, pogotovo u Sjedinjenim Američkim Državama, 1973. je godine otvorena podružnica u gradu Orange u Connecticutu. Štoviše, 1983. predjednik PEZ-a postaje Amerikanac Scott McWhinnie, a originalna austrijska obitelj vraća većinsko vlasništvo tvrtke u svoje ruke tek 2006. godine, kada otkupljuju paket dionica koji ih je učinio 67,5 postotnim gazdama. To ih je koštalo 18 milijuna eura

PEZ bomboni su nam u posljednjih nekoliko desetljeća zabavljali nepce čitavom serijom okusa. Doduše, ne toliko nama koji smo trčkarali uz socijalističke police Unikonzuma, Žitnjaka ili Slavije, gdje je raznolikost zapadnog konzumerizma dolazila na kapaljku. Jer, tko se sjeća PEZ-a s okusom čokolade, kave ili kole? A bilo ih je i od grožđa, limete, jogurta ili kisele zelene jabuke.

Koliko su same kutijice postale tražena roba, odnosno neizmjerno popularnije od bombona radi kojih su napravljene, pokazuje i činjenica da godišnje postoji nekoliko konvencija gdje PEZ fanovi razmjenjuju svoje igračkice i valjda prepričavaju jedan drugome gdje, kako i za koliko su nabavili svoj raritet.

A među likovima čije su glave plazile bombone na vrhu PEZ mašinica, valjda nema životinje, crtanog lika ili dječjeg fiktivnog heroja koji se nije prije ili kasnije gore zatekao. U kompaniji su već na početku odlučili da se glave stvarnih ljudi neće raditi, no pravilo su prekršili u par navrata, kao recimo u slučaju Elvisa Presleyja.

U komercijalnoj harmoniji s proizvođačima videoigara, majica, lutaka i ine popratne svite proizvoda vezanih za primjenu blockbustera, PEZ je prošle godine napravio seriju Star Trek spremnika s ekipom iz Enterprisea. Savršeno adekvatno. Škljocavo izlaženje bombona iz plastičnog šaržera svakom je klincu, osjetljivom na čudesa, izgledalo kao čista znanstvena fantastika.