Znanstvenik Sayoko Ueda sa Sveučilišta tehnologije u Tokiju i Sveučilišta u Kyotu vodio je studiju u kojoj su uspoređene karakteristike lica i oči među 25 različitih vrsta pasa. Otkrio je da vrste s najistaknutijim očima najčešće žive i love u skupinama u kojima je komunikacija očima nužna za hvatanje plijena. Oni s manjim, odnosno ‘kamufliranim’ očima češće žive sami ili u paru, a komunikaciju očima s drugim pripadnicima vrste koriste vrlo malo ili ne koriste uopće.

Znanstvenici su podijelili životinje u nekoliko grupa. U jednoj su proučavali sivog vuka, kojota i zlatnog šakala koji imaju šarenice svjetlije od zjenica i specifične karakteristike lica koje je lako uočiti. U drugoj su skupini bili grivasti vuk, dingo i vrsta lisice koji imaju istaknutu samo poziciju očiju dok im zjenice nisu vidljive, a skloni su ‘samačkom’ životu ili onom u paru. U posljednjoj su se skupini našli kolumbijski divlji pas, kunopas i afrički divlji pas kojima oči na licu nisu ni na koji način istaknute ili izdvojene. Oni običavaju živjeti u čoporima, no love sami.

Veza između boje očiju i komunikacije

Proučavajući ponašanje tih vrsta u zoološkim vrtovima, otkrili su da su životinje s upadljivijim očima i društvenije. Premda su sve ove vrste pogledavale jedna drugu, vukovi su puno dulje zadržavali pogled nego primjerice lisica ili kunopas. Daljnje proučavanje fizičkih karakteristika pokazalo je da se boja šarenice mijenjala s vremenom kako bi se poboljšala komunikacija, a ne radi prilagodbe okolišu.

Komunikacija pogledom u tom smislu može biti od velike važnosti i drugim vrstama pasa, uključujući domaće pse, tvrde znanstvenici. Ranija su istraživanja pokazala da će psi kućni ljubimci prije ostvariti direktan kontakt očima s ljudima nego vukovi odrasli u istom okružju, čime se sugerira da su psi ‘bliži našoj valnoj duljini’.

‘To može značiti da nas nakon tisuća godina zajedničkog života psi vide na ‘društveno prihvatljiv’ način, onako kako vukovi nikad neće’, piše PlosOne