OD OBROKA DO OBITELJI

Bizarna životinjska prijateljstva

  • Autor: tportal.hr
  • Zadnja izmjena 13.12.2011 10:17
  • Objavljeno 13.12.2011 u 10:17
konj i lane

konj i lane

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Thinkstock

Priroda je okrutna. Neke se životinje hrane drugim životinjama. Radi se o neugodnoj činjenici koju smo već kao djeca prihvatili i koju svakodnevno možemo vidjeti kad se grabežljivac hrani svojim plijenom. No ponekad i mesožderi naprave izuzetak i umjesto da u plijenu vide obrok, prepoznaju svog budućeg najboljeg prijatelja

Zmija koja je odlučila da joj je hrčak draži kao cimer

Mnoge zmije smatraju hrčke delikatesom. Štoviše, neke zmije znaju upasti u neugodnu situaciju zbog sočnog hrčka – uđu u kavez gdje se nalazi glodavac, progutaju ga i onda ne mogu izaći jer su preširoke.

Dakle, zmije postaju slijepe na potencijalne probleme ulaska u kavez ako se u njemu nalazi hrčak. Osim Aochana u Japanu.

Aochan je japanski udav koji živi u tokijskom zoološkom vrtu, a pripada vrsti zmija koje love štakore i druge glodavce. U Japanu ih farmeri koriste kao oblik borbe protiv gamadi.

Zbog činjenice da nije samo kulinarski već i profesionalno orijentiran na glodavce, Aochan je svoje čuvare u zoološkom vrtu iznenadio kad je odbio smrznute miševe koje su mu ubacili kao obrok u kavez. Čuvari su ubrzo zaključili kako očito želi svjež obrok, pa su mu nabavili ženku patuljastog hrčka.

Čuvari su ubacili hrčka u kavez u očekivanju kako će priroda napokon pokazati svoja gladna usta, no Aochan se nije ni pomakao. No mala glodavka zato jest – prišla je zmiji, popela se na nju i smotala u krznatu kuglicu te zatim zaspala.

Aochan taj dan nije pojeo hrčka. Ni sljedeći.

Kad su shvatili da im je plan propao, čuvari su se vratili natrag smrznutim miševima. Aochan je odlučio nakon tjedana gladovanja napokon pružiti šansu smrznutoj hrani i pojesti nekoliko glodavaca.

Ne postoji nikakvo objašnjenje zašto zmija koja inače obožava jesti hrčke nije htjela pojesti malog glodavca kojeg su čuvari nakon nekog vremena čak zločesto nazvali Gohan (Obrok). Zmija i hrčak i dalje su cimeri i prijatelji.

Tigrovi i svinje brinu se jedni drugima za djecu

Prije otprilike pet godina internetom je kružila fotografija tigrice koja doji praščiće odjevene u mala tigrasta odijela. Priča koja je pratila fotografiju bila je kako se radi o tigrici u Kaliforniji koja je izgubila svoje mladunce i pala u depresiju, pa su joj čuvari nabavili praščiće odjevene u tigriće u nadi kako će ih majka prihvatiti i naći novi životni elan.

S obzirom na tu toplu priču, bizarna fotografija proputovala je većinu elektronske pošte, a svijet je reagirao na dva načina – sa suznim osmijehom i klikom na 'proslijedi' ili komentarom kako se radi o lažnoj grafički obrađenoj fotografiji.

Nešto je lažno u vezi te fotografije, no ne ono što se vidi, već priča koja ju je pratila. Fotografija je zapravo slikana u zoološkom vrtu za tigrove Srirachi u Chonburiju na Tajlandu.

Radi se o vrlo neobičnom institutu koji namjerno miješa mladunce i roditelje različitih životinja tijekom dojenja. Štoviše, originalna tigrica s fotografije iz 2004. je i sama bila na svinjskoj sisi do svog četvrtog mjeseca.

Osim što se radi o vrlo bizarnom načinu da se među životinjama različitih vrsta razviju obiteljski odnosi vjerojatno je još bizarnije da im je metoda zapravo uspješna. Čak i bez malih tigrastih odijela praščići zauvijek ostaju članovi tigričine obitelji.

Čuvari Sriracha ne miješaju samo tigrove i svinje, već i druge vrste.

Mačka koju je odgojila vrana

Iako mačke i vrane nisu prirodni neprijatelji, mačke su ipak grabežljivci koji uglavnom pokušavaju usmrtiti sve što leti, a vrane su ptice. U svakom se slučaju radi o dvije vrste koje ne biste očekivali naći na istom mjestu osim u nekoj od priča Edgara Alana Poea.

Mačke su uglavnom samotnjaci, a vrane se okupljaju u jata koja mogu doseći brojku od nekoliko stotina tisuća. Stoga su Ann i Wallace Collito ostali pomalo iznenađeni kad su u svom dvorištu ugledali mačku i vranu koji su kasnije svojim odnosom inspirirali dječju knjigu.

Sve je počelo kad su Collitosi otkrili bolesnog mačića u dvorištu. Prije nego što su stigli priskočiti mu u pomoć, na sceni se pojavila vrana koja je mačiću donijela obrok koji se sastojao od crva i buba.

Kad je procijenila da je mačić preslab da se sam hrani, vrana mu je nagurala hranu u usta. Colitosi su se htjeli približiti, no vrana je istog trena pokazala da će nastati problemi ako dođu preblizu.

Bizarnom paru trebalo je neko vrijeme da prihvati ljude. Collitosi su nazvali vranu Mojsije, a mačića Cassie. Vrana je dopustila mačkici da spava u ljudskom domu.

Znanstvenici su ostali zbunjeni neobičnim odnosom vrane i mačke. Među prvim pretpostavkama našla se ona da je vrana vjerojatno izgubila svoje mladunce, pa se odlučila brinuti za napuštenu mačkicu, no to vjerojatno nije točno s obzirom na to da se nastavila brinuti za njega, a većina vrana već bi prepustila svog mladunca sudbini.

Neobičan par je već pet godina nerazdvojiv. Cassie i Mojsije zajedno se igraju i jedu kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.

Kućni lav nikad nije zaboravio kako dobro zagrliti svog prijatelja

Ovo je priča za koju ste već vjerojatno čuli, a ako niste, onda ste gotovo sigurno vidjeli čuveni kratki film s YouTubea o Britancima Johnu Rendallu i njegovom prijatelju Anthonyju Bourkeu koji su 1969. zajedno usvojili lavića i otvorili mu svoj dom i srca. Usput budi rečeno, dva prijatelja kupila su lavića u robnoj kući Harrods koja je prije četrdesetak godina prodavala i egzotične ljubimce.

Rendall i Bourke nazvali su malog lava Christian i donijeli ga u svoj stan u Londonu. Christian je od prvog dana bio pravi mazni mačak – često je grlio svoje vlasnike i stavljao im šape oko vrata.

Nažalost, Rendall i Bourke ubrzo su prihvatili neumoljivu činjenicu da će njihov 'mačić' lav te da će ga se morati odreći prije no što naraste ili bi im se ubrzo moglo dogoditi da moraju početi skrivati ljudske ostatke.

Nakon otprilike godinu dana Christian nije promijenio svoj pozitivan stav prema ljudima, no bio je već toliko velik da je postojala ozbiljna šansa da nekog nenamjerno povrijedi. Stoga su se Rendall i Bourke dogovorili s Georgeom Adamsonom koji je radio u očuvanju divljih vrsta da će Christiana vratiti u divljinu.

Većina divljih životinja koje su odrasle kao kućni ljubimci ne prilagođavaju se najbolje divljini, no Christian se sjajno snašao u kenijskom rezervatu Kora. Štoviše, čak je postao i glavni mužjak čopora lavova.

Nekoliko godina kasnije Rendall i Bourke posjetili su Keniju i bez obzira na upozorenja koja su dobili od djelatnika rezervata kako je Christian 'pravi lav' i da već godinama živi u divljini, odlučili su pronaći svog 'mačića'.

Kad su napokon pronašli Christiana koji je sada već bio odrastao lav, i ne samo da ih je možda zaboravio nego je postojala mogućnost da ih protumači kao slasne zalogaje, Rendall i Bourke stali su pred kralja savane i vođu čopora koji je potrčao prema njima i – zagrlio ih kao da se nikad nisu ni razdvojili.

Tko bi rekao da će veza dvojice Britanaca (koji su u Harrodsu zapravo htjeli kupiti devu) s lavom Christianom biti toliko snažna da ih nikad neće zaboraviti i prestati voljeti?

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi