Zašto je riječka policija šutjela o napadu, a medije je uobičajeno izvještavala o provalama, sitnim krađama i slično? Kako je moguće da je slomljenu ruku, potres mozga ili unutarnje krvarenje pluća pretučenih osoba procijenila tek kao lakše tjelesne ozljede i stoga se odlučila na prekršajnu prijavu, a kada je incident dospio u javnost, najednom poručila da se još uvijek čeka službena kvalifikacija ozljeda.

Jesu li napadači testirani na prisutnost alkohola i droge i zašto su odmah pušteni na slobodu, bez uobičajenog zadržavanja? Zašto u početnoj fazi istraživanja nisu ispitani neposredni svjedoci napada? Zašto o svemu nije obaviješteno Državno odvjetništvo, po proceduri za koju većina pravnih stručnjaka tvrdi da je uobičajena?

Jesu li nasilnici uživali protekciju i je li na djelu bila neka vrsta zataškavanja?

Većina ovih pitanja postavljena je Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, koja zasad šuti. Oglasili su se HGSS, koji traži temeljitu istragu, Grad Rijeka, koji očekuje da policija najstrože kazni nasilnike s Platka, MMA unija, koja će pokrenuti disciplinske mjere, i sportski klub, koji je jednog od nasilnika izbacio iz svojih redova.

Sam incident na Platku detaljno je opisan u medijima: trojica mladića u dobi od 20 i 21 godine svojim BMW-om probili su se na skijašku stazu i ondje 'driftali', a potom im je automobil zapeo u snijegu. Od jednog pripadnika HGSS-a zatražili su da ga izvuče, a kada ovaj to nije mogao ili htio učiniti, krenuo je napad koji je trajao više od deset minuta. Svjedoci su opisali 'nokaute', udarce nogama u glavu, uznevjereno ponašanje uz prijetnje ubojstvom i pitanja 'znate li vi tko smo mi?', padanje žrtava u nesvijest i vađenje jezika kako bi im se spasio život.

Čini se da postoji i videosnimka kojom je sve to dokumentirano.

Odvjetnik specijaliziran za kazneno pravo Ljubo Pavasović Visković za tportal je izdvojio dva ključna detalja u tretiranju ovog incidenta, a oba se odnose na postupanje riječke policije. Prvi detalj odnosi se na činjenicu da ona sve do srijede uopće nije obavijestila Državno odvjetništvo o tome.

'Kod ovakvog događaja dogovoreni standard jest da policija kontaktira DORH i da zajedno razmotre kvalifikaciju djela, a po dosad dostupnim informacijama, ono se najčešće kvalificira ili kao nasilničko ponašanje ili kao nanošenje teških tjelesnih ozljeda u pokušaju. Ključan previd u ovom incidentu jest nedostatak koordinacije policije i Državnog odvjetništva, što je za karakter ovog incidenta jako neobično', kaže Pavasović Visković za tportal.

Drugi detalj odnosi se na samu procjenu ozljeda i odluku da se protiv trojice nasilnika podnesu tek prekršajne prijave.

'Nije neobično da policija neko vrijeme čeka na službenu kvalifikaciju ozljeda, dapače to se često događa, ali u ovom slučaju situacija je relativno jasna: ako je netko doista 'punom nogom' udario u glavu osobu koja već leži na podu, tada se nemaju zašto čekati kvalifikacije ozljeda. Radi se o kaznenom djelu nanošenja teških tjelesnih ozljeda u pokušaju. Podnošenje prekršajnih prijava ovdje bi bilo pogrešno jer ako bi one pokrivale sve okolnosti događaja, tada bi zapravo bilo onemogućeno vođenje kaznenog postupka za isto djelo', upozorava ovaj zagrebački odvjetnik.

Sam potres mozga najčešće se ipak ne kvalificira kao teška tjelesna ozljeda, govori Pavasović Visković iz iskustva: on to može postati tek kada je sudski i medicinski tako verificiran, a to se događa u rijetkim slučajevima. Jednako tako, 'driftanje' po skijaškoj stazi ne može se podvesti pod djelo obijesne vožnje i barem u tomu bi riječka policija mogla biti u pravu.

Policija koja još uvijek šuti.