Morgan Stanley savjetuje držanje čak 20% portfelja u zlatu, dok Londonsko udruženje trgovaca plemenitim metalima (LBMA) u dugoročnijim prognozama očekuje rast cijene zlata na 7,000 dolara do 2030. godine. Ova predviđanja nisu proizvoljna; ona odražavaju duboko ukorijenjene globalne trendove u ekonomiji, geopolitici i monetarnoj politici.

Prvi i najvažniji faktor je kontinuirana akumulacija zlata u trezorima središnjih banaka. Prema podacima Svjetskog vijeća za zlato (WGC), središnje banke kupuju više od 1,000 tona zlata godišnje od 2022. godine, što su rekordne razine u posljednjih pet desetljeća. Ove kupnje služe dvostrukoj svrsi: zaštiti financijskih rezervi od globalnih kriza i smanjenju izloženosti volatilnim fiat valutama, posebno američkom dolaru.

“Posljednjih godina svjedočimo vrtoglavo rastućoj potražnji za zlatom od strane središnjih banaka diljem svijeta koju paralelno prati i sve veći interes privatnih ulagača. Riječ je o temeljnoj promjeni paradigme u globalnom monetarnom i financijskom poretku. Fiat valute gube na značaju kao posljedica dugoročnog gubitka vrijednosti uslijed inflacije, dok ulogu financijske zaštite od nestabilnosti i tržišne neizvjesnosti, preuzima fizičko zlato čija vrijednost neprestano raste”, navodi Saša Ivanović, direktor Centra Zlata.

Trenutačno, središnje banke posjeduju oko 7,2 bilijuna dolara u deviznim rezervama, a njihova godišnja kupnja zlata u praktičnom smislu smanjuje količinu zlata u slobodnoj cirkulaciji. Procjenjuje se da uklanjanje oko 1% svjetskih zlatnih rezervi s tržišta, što odgovara približno 1,000 tona godišnje, može uzrokovati rast cijene zlata od oko 10% na godišnjoj razini. To znači da, s trenutačnom cijenom od oko 4,600 dolara, zlato lako može dosegnuti ili premašiti razinu od 5,000 dolara.

“Izgledno je očekivati da će cijena zlata, poduprta snažnim fundamentalnim faktorima, dosegnuti nove rekorde, a prema svemu sudeći, mogli bismo svjedočiti i razinama od preko $ 5,000 po unci”, objašnjava Ivanović.

BRICS zemlje odmiču se od dolara i prebacuju na zlato

Posebnu pažnju treba obratiti na akumulaciju zlata unutar BRICS zemalja – Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike – koje pokazuju snažnu predanost smanjenju ovisnosti o američkom dolaru. Čak 95% svjetskih središnjih banaka očekuje povećanje globalnih zlatnih rezervi u sljedećih 12 mjeseci, dok 73% očekuje pad udjela dolara u globalnim rezervama u narednih pet godina. Ovi podaci jasno pokazuju smjer kretanja globalnih monetarnih strategija: povećanje fizičkog zlata kao stabilne imovine dok se fiat novac sve više gura u pozadinu.

Ono što dodatno pojačava pritisak na zlato je plan BRICS-a da razviju paralelnu međunarodnu valutu ili “jedinicu” za trgovinu unutar bloka, gdje bi transakcije morale biti pokrivene zlatom. Iako službenih potvrda još nema, analitičari sugeriraju da bi nova valuta mogla biti potpomognuta do 40% zlatom. To znači da bi za svaku jedinicu nove valute, značajan dio vrijednosti morao biti pokriven fizičkim zlatom, što stvara dodatni sustavni pritisak na tržište.

Takav sustav bi postupno smanjivao globalnu dominaciju dolara, posebno u trgovanju naftom koja je danas u velikoj mjeri denominirana u američkim dolarima. Trgovina naftom u dolaru je temelj globalnog financijskog sustava, a prelazak na novu zlatom potpomognutu valutu unutar BRICS-a mogao bi značajno smanjiti potražnju za dolarom. To bi, paradoksalno, dodatno učvrstilo cijenu zlata jer države i investitori traže oslonac u opipljivoj imovini dok dolari gube svoju globalnu dominaciju.

Ova dinamika je dio šireg trenda dedolarizacije, koji se manifestira kroz razne projekte. Primjerice, mBridge – pilot projekt prekogranične digitalne valute središnjih banaka (CBDC) kojeg vode Kina, Hong Kong, Tajland i UAE, a nedavno mu se pridružila i Saudijska Arabija – omogućuje plaćanja bez korištenja američkog dolara. Takvi sustavi pokazuju kako fiat valute, posebno dolar, ulaze u „terminalnu fazu“, dok zlato ponovno dobiva središnju ulogu u globalnoj financijskoj stabilnosti.

Fiat novac u terminalnoj fazi, zlato na 5000 USD po unci

Još jedan važan faktor je geopolitički kontekst. Povećana nestabilnost u financijskim tržištima, rastući dug razvijenih zemalja i kontinuirano provođenje kvantitativnog popuštanja čine fiat novac sve rizičnijim. “Investitori, kako strani, tako i domaći, sve se više okreću stvarnim, opipljivim sredstvima poput zlata koje nije vezano ni za jednu političku odluku ili valutnu politiku. U kriznim vremenima ispunjenim neizvjesnostima na tržištu, štednja u fiat valutama, ali i ulaganja poput dionice ili ETF-ova, gube pouzdanost, dok fizičko zlato u obliku zlatnika i zlatnih poluga postaje glavni oslonac za očuvanje vrijednosti”, komentira Ivanović.

Sve ove sile djeluju sinergijski. Središnje banke i BRICS zemlje akumuliraju zlato, smanjujući ga na tržištu i podižući njegovu cijenu. Planirana nova valuta unutar BRICS-a stvara dodatnu potražnju za zlatom jer će transakcije morati biti pokrivene stvarnom imovinom. Istodobno, dedolarizacija smanjuje globalnu potražnju za dolarom, dok tržišni akteri traže sigurne utočišta u opipljivom zlatu. Sve to zajedno stvara savršene uvjete za rast cijene zlata te probijanje psihološke i tehničke granice od 5,000 dolara po unci.

Konačno, analiza pokazuje da se nalazimo u „eri tvrdog novca“ – svijetu gdje zlato, a ne papirnata sredstva, diktira vrijednost i stabilnost. U tom kontekstu, predviđanje cijene od 5,000 dolara po unci ove godine ne predstavlja puku špekulaciju, već logičan rezultat kombinacije makroekonomskih, geopolitičkih i monetarnih faktora.

“S obzirom na kontinuiranu akumulaciju zlata, dedolarizaciju, planove BRICS-a i globalnu potražnju za sigurnim utočištima, cijena zlata mogla bi se, ne samo približiti spomenutoj razini od 5,000 dolara, već je i trajno premašiti”, zaključuje Ivanović.