Gotovo godinu dana - od rujna 2011. do srpnja 2012. godine - državni su revizori pregledavali poslovne knjige HGK-a iz 2010, koje ih nisu zadovoljile, pa je organizacija čije je članstvo obavezno za sve tvrtke registrirane u Hrvatskoj, dobila tek uvjetno mišljenje. U nizu prigovora koji se mahom odnose na neracionalno i netransparentno upravljanje imovinom, nama je posebno intrigantan onaj dio koji se odnosi nasmisao kupnje umjetnina i njihovo nemarno vođenje u poslovnim knjigama.

Imovina HGK-a je zaista impresivna, vrijedi 343,5 milijuna kuna, od čega se najveći dio odnosi na građevinske objekte, riječ je o desetak zgrada, od Zagreba preko Bruxellesa do Knina, koje su procijenjene na 211,5 milijuna kuna. Financijska imovina iznosi oko 100 milijuna kuna, u 'kešu' imaju 42,6 milijuna kuna, u dionicama oko 24 milijuna kuna. No javnosti je do posjeta revizora bilo nepoznato da HGK ima bogatu zbirku umjetnina vrijednu 12 milijuna kuna! Tome treba dodati i oko 300.000 kuna, koliko je utrošeno na kiparska djela, glazbala, knjige i plemenite metale.

Od 2005. do 2009. godine Komora je kupila 330 slika (prosječno 66 godišnje), ukupne vrijednosti 7,2 milijuna kuna (prosječno 1,4 milijuna kuna godišnje), iako je već raspolagala s velikim brojem umjetničkih slika. Koncem2004. godine imala je 460 slika čija je vrijednost iskazana u knjigama – 4,8 milijuna kuna. Revizori navode da su slike nabavljene uglavnom od privatnih kolekcionara.

'Nije bilo ekonomski opravdano nabavljati toliko slika. Od imovine se očekuje buduća korist u obavljanju djelatnosti. Ranijih su godina pojedine umjetničke slike bile evidentirane po nerealnim vrijednostima', prigovaraju revizori tražeći od Komore da uskladi vrijednost umjetnina sa stvarnim stanjem.

Evo kako su se vodile knjige: djela poznatih umjetnika iz 1963. evidentirana su u vrijednosti od 0,45 kuna (Kršinić-Pletilja) do 8,62 kuna (Ljubo Babić-Krizantema). Umjetnička djela nabavljena u razdoblju od 2005. do 2009. evidentirana su u vrijednosti od 1.214 do 370.625 kuna. Revizorima je sporno i što predsjednik HGK o kupnji i prodaji imovine (od umjetnina, preko tepiha do automobila) odlučuje sam, bez ograničenja.

Što kaže druga strana? U HGK-u drže da je nabavljanje umjetnina bilo posve opravdano, a ovlasti Nadana Vidoševića koji može samostalno odlučivati o kupnji ili prodaji umjetnina, utvrđene su statutom (i kroz posebne odluke 'organa upravljanja'). Ponosni su na umjetničku zbirku, ističu je kao primjer njihova društveno odgovornog poslovanja: 'Kroz svih 160 godina svoga postojanja i rada, povijesno i tradicionalno se kroz komorski sustav provlači, podupire i realizira ideja da samo društvo koje se ukupno razvija može uspješno razvijati gospodarstvo. Umjetnička djela Komore služe doprinosu očuvanja hrvatske kulturne baštine i kao reprezentant te podsjetnik na vremena u kojima je, i još uvijek postoji i djeluje Komora', nadahnuto brane pravo na kupnju umjetnina iz ove organizacije koja je 2010. kroz članarine prikupila 232,7 milijuna kuna.

Na tržištu se skulpture Frane Kršinića cijene desecima tisuća kuna, baš kao i slike Ljube Babića, kojeg Komora u knjigama vodi po 8,62 kune. U HGK-u objašnjavaju da se slike vode po nabavnoj vrijednosti te da se onima kupljenim prije 1990. godine denominacijom valute promijenila vrijednost, a važeća Uredba o računovodstvu neprofitnih organizacija ne tjera ih na valorizaciju. 'Osim toga, umjetnička djela su podložna čestim tržišnim oscilacijama i bilo bi krajnje neprimjereno neprestano ih uz značajan trošak procjenjivati, izuzev u slučajevima prodaje kojima ta djela nisu namijenjena', odgovaraju, a revizori im za to daju 'packu' zbog koje su dobili uvjetno mišljenje.

No to je samo jedna u nizu nepravilnosti. Za kraj, još jedan primjer nepodnošljive lakoće rasipanja tuđeg novca: u Moskvi je HGK zakupio uredski prostor od 800 metara četvornih za dva zaposlenika! Nakon jedanaest mjeseci smanjili su prostor na 162 metra četvorna, no već su u međuvremenu platili najam od 3,5 milijuna kuna.