Josip Šincek danas je jedno od središnjih imena USKOK-ove istrage o nezakonitom gospodarenju golemim količinama otpada. Mediji su ga prilikom uhićenja u veljači 2025. navodili kao 42-godišnjaka. Pouzdani javno dostupni podaci o njegovu točnom datumu rođenja, kao ni o formalnom obrazovanju i struci, zasad nisu dostupni.

Ono što se može prilično precizno rekonstruirati jest njegov poslovni put. A on pokazuje da Šincek u industriju otpada nije ušao jučer.

Još 2011. tvrdio je da ima rješenje za problematični otpad

Jedan od prvih većih novinskih tekstova o Šinceku objavljen je još početkom 2011. godine. Večernji list tada ga opisuje kao Međimurca i suvlasnika čakovečke tvrtke Ekotersus, zajedno s Varaždincem Sašom Kolarićem.

Njihova je tvrtka u Petrinji imala pogon za razvrstavanje i obradu komunalnog otpada u kojem je, prema njihovim tadašnjim tvrdnjama, radilo 58 ljudi. Šincek je već tada nastupao prije svega kao inovator. Govorio je o vlastitom izumu nazvanom hidro-termo blok, kojim je želio riješiti problem ostataka koje je teško iskoristiti – poput pelena, vate i higijenskih uložaka.

Ideja je bila da se takav otpad samelje, pomiješa s aditivima i koristi u betonskim proizvodima. Šincek je tada tvrdio da je za taj proizvod dobio međunarodna priznanja te da je prošao ispitivanja domaćih institucija.

Tipos Resurs i problem s medicinskim otpadom u BiH

Godine 2013. osnovan je Tipos Resurs, tvrtka koja će poslije postati jedno od ključnih imena aktualne istrage. Šincek je tijekom 2014. bio i njezin direktor, a tvrtka se bavila poslovima povezanim s otpadom i recikliranjem.

Već te godine dogodio se slučaj koji danas zvuči kao svojevrsni uvod u ono što će uslijediti desetljeće poslije.

Kako je nedavno pisao tportal, Tipos Resurs je kao posrednik tijekom 2014. u Derventu u Bosni i Hercegovini poslao oko 100 tona otpada deklariranog kao miješani neopasni otpad. Ekološka inspekcija Republike Srpske u njemu je, međutim, pronašla i medicinski otpad.

Pokrenuti su inspekcijski i policijski postupci, a dio otpada vraćen je prema Hrvatskoj. Javno nije poznato kako je istraga završila niti postoje podaci da su Šincekovi zbog tog slučaja pravomoćno kažnjeni.

Zlatne medalje za recikliranje plastike

Unatoč tome, Šincek je u godinama koje su slijedile u javnosti prvenstveno bio poznat kao inovator.

Veliki uspjeh stigao je 2019. godine. Na Međunarodnom salonu inovacija u Ženevi dobio je zlatnu medalju za Eko-Mundus, materijal napravljen od otpadne plastike koja se teško ili uopće ne reciklira.

Josip i njegova supruga Monika Šincek tada su objašnjavali da godinama razvijaju tehnologiju kojom bi se otpadne vrste plastike mogle pretvarati u novi materijal primjenjiv, među ostalim, u građevinarstvu i urbanoj opremi.

Iste godine njihova je kućica izrađena od otpadne plastike na sajmu inovacija u Nürnbergu osvojila zlatno odličje, nagradu Europske asocijacije inovatora i Grand Prix. Tvrtka je tada navodila da gotovo deset godina radi na postupku potpune oporabe problematične plastike kako ona više ne bi završavala na odlagalištima.

Proizvodili su ili planirali proizvoditi mobilne kućice, bukobrane, burobrane i druge proizvode od recikliranih materijala.

Dolazak u Gospić predstavljen kao velika investicija

Nova faza poslovanja počela je u Gospiću.

Šincekovi su preko tvrtke Plastruktor 2021. pokrenuli proizvodnju u nekadašnjem industrijskom kompleksu PPK Velebit. Projekt je tada predstavljen kao primjer oživljavanja prostora koji je desetljećima propadao.

Prema tada objavljenim informacijama, Josip i Monika Šincek uložili su oko četiri milijuna kuna. Plastruktor je zapošljavao 12 ljudi, a najavljivano je povećanje na 30 zaposlenih. Iz Gospića su trebali izlaziti upravo proizvodi od recikliranih materijala – mobilne kućice, burobrani i bukobrani. U tadašnjim tekstovima navodilo se i da su Šincekovi već dvadesetak godina u poduzetništvu.

Nekadašnji PPK Velebit godinama poslije postao je središte sasvim drukčije priče.

Uhićenje i sumnja da je osmislio cijeli sustav

U veljači 2025. policija i USKOK pokrenuli su veliku akciju. Istragom je prvotno obuhvaćeno deset osoba i četiri tvrtke, među njima Josip i Monika Šincek.

Istražitelji sumnjaju da je upravo on organizirao sustav u kojem se od početka 2022. iz Slovenije i Italije uvozio plastični i drugi miješani otpad, dok se od domaćih dobavljača preuzimao i medicinski otpad.

Prema sumnjama USKOK-a, otpad se potom na lokacijama u Varaždinu, Gospiću i Benkovcu zakopavao u tlo, prekrivao zemljom i šljunkom ili odlagao na neodgovarajućim otvorenim površinama. Istražitelji sumnjaju i da se lažnom poslovnom dokumentacijom prikrivao njegov stvarni tijek.

Istraga je naknadno proširena i na Senj. USKOK je u ožujku 2026. objavio da sumnja da je na tamošnjem odlagalištu tijekom 2020. i 2021. nezakonito završilo najmanje 2640 tona otpada koji je sadržavao štetne i opasne tvari.

U Gospiću ostalo oko 37.000 tona otpada

Razmjeri problema postali su jasniji ovog ljeta nakon objave rezultata vještačenja kompleksa u Bilajskoj 50 u Gospiću.

Na toj je lokaciji ostalo oko 37.000 tona otpada, a analize koje je po nalogu USKOK-a proveo Geotehnički fakultet utvrdile su, među ostalim, ekotoksična svojstva dijela otpada i povišene koncentracije pojedinih metala. U uzorcima podzemnih voda nizvodno od lokacije pronađeni su i PFAS spojevi.

Šincek i njegova supruga proveli su desetak mjeseci u istražnom zatvoru, iz kojeg su krajem prosinca 2025., na prijedlog USKOK-a, pušteni uz mjere opreza.

Ni nakon Remetinca nije odustao od inovacija

Izlaskom iz pritvora Šincek se vratio svojim inovatorskim projektima.

U ožujku ove godine u Ženevi je predstavio projekt Power Multiplier, energetsku inovaciju za koju je dobio posebno priznanje. U lipnju se pojavio i na Vinskoj alci u Kutjevu, zabavnom natjecanju u sklopu Festivala graševine.

Posljednjih dana i sam se javno oglasio o istrazi. Tvrdi da se pojedine sumnje u javnosti predstavljaju kao dokazane činjenice te traži da se ispitaju i drugi mogući izvori onečišćenja u Lici.

Ističe da ne bježi ni od istrage ni od odgovornosti, ali inzistira na tome da njegovu krivnju može utvrditi samo sud. Ujedno tvrdi da mu je kazneni postupak nanio veliku poslovnu štetu i ugrozio projekte i patente koje je razvijao.