Sve se više govori o stečaju Brodogradilišta specijalnih objekata (BSO), ali i o prilici da ga država preuzme i pretvori u strateško brodogradilište mornaričkih brodova te ga učini okosnicom sve brže rastuće vojne industrije. Pitanje je samo hoće li vlast iskoristiti tu priliku
Saga oko proizvodnje vojnih brodova u Brodosplitu, odnosno Brodogradilištu specijalnih objekata (BSO), mogla bi imati sasvim drugačiji rasplet. Dok se vlasnik brodogradilišta pred stečajem Tomislav Debeljak i ministar obrane Ivan Anušić prepucavaju oko nedovršenih obalno-ophodnih brodova, čini se da država ima plan.
Naime, šuška se da bi u slučaju stečaja BSO-a, država mogla preuzeti navoz, opremu, ljude i znanje kao kapacitet za vojnu i specijalnu brodogradnju. Time bi se odmah riješilo i pitanje kapaciteta za najavljenu izgradnju korveta.
Trgovački sud u Zagrebu nedavno je odbio potvrditi plan financijskog restrukturiranja BSO-a, nakon čega je postupak obustavljen i otvoren put prema stečaju. Među vjerovnicima se nalazi Brodosplit Plovidba, koja potražuje 133 od ukupno 146 milijuna eura potraživanja, te druga društva povezana s Brodosplitom i DIV-om, što znači da stečaj BSO-a nije slučaj u kojem bi država trebala pripomoći, već je dio financijske konstrukcije poslovnog sustava istog vlasnika, što bi u teoriji značilo da bi država spašavala njegove dugove, a to joj nije svrha.
Protiv plana restrukturiranja BSO-a glasali su i državni vjerovnici, Porezna uprava, Ministarstvo financija i druga državna tijela, što je paradoksalno, jer je država bila vjerovnik preko tih institucija, a preko MORH-a i jedan od najvažnijih poslovnih partnera. Dakle, pitanje je što će biti s resursima koji imaju vrijednost, unatoč dugovima, piše Express.
vezane vijesti
Obnova vojne industrije
Europska unija zbog rata o Ukrajini, osim kupnje inzemnog oružja, sve više razmatra i obnovu vlastite industrijske baze. Kroz programe poput SAFE-a otvara se financijski input za razvoj proizvodnje, zajedničke projekte i jačanje vojnih kapaciteta.
U toj konstelaciji, BSO bi mogao biti strateški važan, ako vlada zemlje s pomorskom tradicijom, odluči zadržati barem jedan kapacitet za vojnu i specijalnu brodogradnju, u vlastitom sigurnosnom interesu.
BSO je svoju reputaciju, znanje, radnike i resurse stekao još za vrijeme bivše države, kad su se u Splitu gradile podmornice. Uglavnom su radili plovila za vojnu i policijsku namjenu te se specijalizirali i za remont i modernizaciju.
Gubitak velike prilike
Stečajem tog brodogradilišta gubi se svi desetljećima stečeni resursi, ali i prilika da Hrvatska ima mornaričku proizvodnju za vlastite, ali i izvozne potrebe. U tom slučaju bili bismo ovisni o stranim brodogradilištima te bismo morali plaćati ugovore za proizvodnju mornaričkih i policijskih brodova, umjesto da ih proizvodimo sami te ih izvozimo, što bi značilo i da bi druge zemlje plaćale Hrvatskoj.
U stečajnom bi se postupku mogla izdvojiti funkcionalna cjelina koja bi obuhvaćala zatvoreni navoz, radionice, dizalice, strojevi, alati i drugu nužnu opremu za nastavak specijalne brodogradnje. Potom bi se osnovala državna kompanija, koja bi na temelju te materijalne osnove mogla krenuti u posao s čistom bilancom, ali sa strateškim planom, primjerice, dovršetka novih obalno-ophodnih brodova te projektiranje, integriranje i proizvodnju korveta. Pritom bi knjigu narudžbi vodio MORH.
Dok Europa pokušava obnoviti vlastitu vojnu industriju, Hrvatska još uvijek ima zavidne kapacitete koje je potrebno pokrenuti. Pitanje je samo zna li kako.
