Nakon više od 25 godina čekanja, djelomično je riješen problem radnika bivše tvornice Plobest. Oni su, naime, protekloga tjedna stigli u Zagreb, kako bi izravno razgovarali s premijerom Andrejem Plenkovićem o isplati plaća i otpremnina koje nisu dobili četvrt stoljeća.

Ukupno ih je oko 390, a njihova potraživanja od države dosežu milijunske iznose. Zajedno s radnicima šibenske Revije, koji su u istoj situaciji, od Vlade su zatražili isplatu 14 milijuna eura zaostalih plaća i otpremnina, koje nikad nisu dobili zbog stečaja njihovih tvrtki početkom ovog stoljeća.

Vlada je u četvrtak u saborsku proceduru poslala izmjene i dopune dvaju zakona koji se tiču obeštećenja za radnike Plobesta, ali i Salonita iz Vranjica pored Splita. Izmjenama tih zakona širi se krug radnika i njihovih nasljednika koji će imati pravo na obeštećenje zbog izloženosti štetnom djelovanju azbesta.

Širenje kruga obeštećenih

Riječ je o otprilike 223 radnika Plobesta te 340 radnika Salonita koji će od kraja ove godine dobivati obeštećenje u ukupnom iznosu od 29.100 eura po osobi, odnosno ukupno oko 9,4 milijuna eura.

Kod Plobesta se obeštećenje odnosi na radnike koji su u razdoblju od 8. listopada 1991. do 21. listopada 2002. imali manje od pet godina radnog staža, a bili su zaposleni u tvrtkama prethodnicama Plobesta.

Radnici Salonita koji su u toj tvrtci radili 14. veljače 2006. te radnici i njihovi nasljednici koji su u razdoblju od 1991. do 2006. godine bili izloženi azbestu najmanje pet godina, također imaju pravo na obeštećenje.

Strogi i teški uvjeti rada

Iako to neće riješiti pitanje plaća i otpremnina, napose kod radnika Plobesta, treba reći kako su radnici izloženi azbestu zaštićeni brojnim propisima, s obzirom na opasnost rada s tim materijalom.

Dovoljno se prisjetiti primjera rušenja Vjesnika, gdje su preostali radovi bili odgođeni na nešto više od mjesec dana, jer su na najviše dvije etaže pronađene azbestne obloge. Štetni materijal je trebalo ukloniti i zbrinuti sukladno vrlo strogim propisima, a radnici su mogli raditi svega četiri sata dnevno uz strogo nošenje zaštitne opreme i sanitarne uvjete.

Podsjetimo da udisanje azbestne prašine može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme, azbestozu, nastanak tumora, pa čak i smrt. Zbog toga je već desetljećima zabranjeno korištenje azbesta u bilo koje svrhe, a taj se materijal striktno uklanja iz građevina u kojima se nalazi.

Posebna skupina umirovljenika

Stoga ne čudi da su radnici bivših industrijskih giganata izloženi azbestu ujedno i posebna skupina umirovljenika. Uz Zakon o mirovinskom osiguranju, kojim se njihova mirovina utvrđuje temeljem ostvarenog staža, posebni Zakon o uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu radnika profesionalno izloženih azbestu, određuje i kriterije umirovljenja koji su ponešto drugačiji od ostalih.

Tako se ovim zakonom mirovina određuje radnicima koji su bili posredno ili neposredno izloženi azbestu. Posredna izloženost tiče se rada u tvrtci koja je koristila azbest za proizvodnju. Najbliži primjer tomu bi bilo rušenje Vjesnika. Neposredna se izloženost, pak, tiče rada u proizvodnji, uporabi, razgradnji, odstranjivanju, skladištenju ili transportu azbesta, odnosno azbestnih proizvoda ili na servisnim poslovima u pogonima za proizvodnju azbestnih proizvoda.

Naravno, nisu izostavljeni ni radnici koji su oboljeli od profesionalne bolesti zbog izloženosti azbestu, što, pak, utvrđuje HZZO.

Uvjeti za umirovljenje

Svi oni imaju pravo na starosnu mirovinu ako navrše 50 godine (muškarci), odnosno 45 godina (žene), uz 25 godina staža, od čega 10 godina mora biti provedeno na poslovima s azbestom.

Ako, pak, imaju 30 godina ukupnog staža, od čega su 20 godina radili na poslovima gdje su bili izloženi azbestu, muškarci mogu otići u starosnu mirovinu u dobi od 53 godine, a žene u dobi od 48 godina.

Pritom se radnicima koji imaju manje od 40 godina staža, mirovina određuje kao da su proveli toliki vijek na radnom mjestu. U slučaju da su radili u inozemstvu, taj će im se staž odbiti, no zato će se posebnom odredbom mirovina povećati za 26 posto.

"Pravo na mirovinu prema ovome Zakonu pripada od dana ispunjenja uvjeta za mirovinu, ako je zahtjev za mirovinu podnesen u roku od šest mjeseci od prestanka osiguranja. Ako je zahtjev pod­nesen nakon isteka navedenog roka, podnositelj zahtjeva ima pravo na mirovinu od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zah­tjeva i za šest mjeseci unatrag", stoji u zakonu.

Razlike među umirovljenicima

Što im je to donijelo? Podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o isplaćenim mirovinama za travanj (to su najnoviji podaci, op.a.), kazuju da je u mirovini ukupno 783 bivših radnika izloženih azbestu. Njihove mirovine u prosjeku iznose 708,81 euro.

Gledajući po kategorijama mirovina, starosnih umirovljenika je 727, a njihova prosječna mirovina iznosi 717 eura, dok je obiteljskih umirovljenika, odnosno udovica i udovaca 56. Njima na račun sjeda u prosjeku 602,67 eura.

Kolike su razlike između radnika izloženih azbestu pokazuju i sljedeći podaci. Dva umirovljenika primaju svega 66,23 eura mirovine, s time da je riječ o jednoj starosnoj i jednoj obiteljskoj mirovini. S druge strane, dva umirovljenika primaju i mirovine veće od 1500 eura. Većina ih je, pak, u skupini od 600 do 800 eura.

Gledajući po spolu, više je muškaraca bilo izloženo azbestu, njih ukupno 433. Njihova je prosječna mirovina za travanj iznosila 727,71 euro. Prosječna mirovina 350 žena u ovoj je skupini, pak, iznosila 685,44 eura.

Starosne su mirovine u prosjeku veće kod muškaraca (728,06 eura), ali su zato kod žena u prosjeku veće obiteljske mirovine (603,14 eura). Jedini muškarac koji u ovoj skupini prima obiteljsku mirovinu, dobio je 576,83 eura.

Naravno, pitanje je koliko su takve mirovine dostatne s obzirom na teške uvjete rada, koji čak ne rezultiraju niti beneficiranim radnim stažem, te naposljetku svim posljedicama na zdravlje.