ne ponovilo se

Koje zgrade u Zagrebu mogu izdržati i snažnije potrese od nedjeljnog i zašto je važno ne rušiti unutarnje zidove

23.03.2020 u 15:00

Bionic
Reading

Procjena seizmologa je da najveća moguća magnituda potresa u Zagrebu može biti oko 6,5 ili 6,6 stupnjeva prema Richteru. Ovaj koji nas je pogodio u nedjelju imao je magnitudu od 'samo' 5,5. Što da se dogodio razorniji potres? Koje bi zgrade izdržale maksimalno predviđenih 6,6 stupnjeva?

Prema podacima Državnog zavoda sa statistiku (DZS), gotovo 100 tisuća stanova u Zagrebu građeno je prije 1964. godine. Ta je godina važna jer je tad donesen prvi propis o protupotresnoj gradnji.

U bivšoj Jugoslaviji standardi gradnje su pooštreni nakon razornog potresa u Skoplju 1963., kada je živote izgubilo oko tisuću ljudi, a bez krova nad glavom ostalo njih 200.000. Građevine koje su građene nakon toga nicale su po propisima sukladnim seizmološkom proračunu.

'Sve ove stare zgrade koje su se urušile u centru Zagreba nisu proračunate na potres, čak ni na vjetar. Nakon 1964. to se mijenja i gradi se prema seizmološkim proračunima. Danas smo uz naše uveli i europske norme, tako da su sve nove zgrade jako sigurne. One mogu izdržati potrese od 7 stupnjeva po Richteru. Čak i zidane zgrade građene po novim propisima dobro se ponašaju u potresima. One imaju vertikalne serklaže na uglovima zgrada od armiranog betona. Uz to imaju armirane betonske ploče ili horizontale serklaže. Sve ih to čini jako otpornim', objasnio je za tportal umirovljeni profesor građevine Zorislav Sorić, jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za protupotresnu gradnju.

Aktualni potres pokazao je ono što stručnjaci već znaju - to da su najopasnije zgrade čija je stropna konstrukcija isključivo od drveta. Tako su građene sve zgrade do 1920. godine. Armirano-betonski stropovi postupno se počinju primjenjivati u razdoblju od 1920. do 1945. godine.

  • +21
Potres u Zagrebu Izvor: Pixsell / Autor: Bruno Fantulin

'Najgore je kad u takvim zgradama s drvenim stropom neplanski rušite zidove. Svojim studentima znao sam govoriti - zidovi, zidovi i zidovi. Nemojte nigdje dopustiti da se ruše zidovi. To je jedino što se opire potresu. Zidovi na sebe preuzimaju energiju potresa. Pucaju, ali se ne ruše. Kod nas su mnogi samozvani građevinarci i arhitekti rušili te unutarnje zidove kako bi dobili prekrasne, prostrane stanove ili velik prostor za trgovinu. Sad se to pokazalo pogubnim', rekao je Sorić.

Uglavnom, naglašava on, svi oni koji žive u zgradama izgrađenim nakon 1964. mogu biti mirni jer bi one morale izdržati potrese jačih magnituda.

Isto poručuje i bivša ministrica graditeljstva Anka Mrak Taritaš, po struci arhitektica te predsjednica stranke GLAS.

'Trebao bi doći potres katastrofalnih razmjera da bi se dogodilo nešto građevinama podignutim nakon 1964. Sve građeno prije toga je u opasnosti od većih šteta. Pokazao je to i ovaj potres. Tome su doprinijele i preinake na tim zgradama. Bušeni su vanjski zidovi, otvoreni su lokali, adaptirali su se stanovi, što je narušilo stabilnost i strukturu građevine', rekla je Mrak Taritaš.

Ona sama živi u zgradi izgrađenoj između Prvog i Drugog svjetskog rata, a koja je pretrpjela znatnu štetu.

'Pao je dio krova te dimnjak. U zgradi se srećom može živjeti. Moramo srušiti ostatak dimnjaka i za prvu ruku sanirati krov zbog kiše. Kasnije ćemo napraviti krovište onako kako treba. Sve te zgrade izgrađene između dva svjetska rata ugodne su za stanovanje, ali nisu projektirane za potres', naglasila je Mrak Taritaš.