Dosad su podaci o broju zaposlenih iz različitih izvora pokazivali velika odstupanja. Tako je, primjerice, broj zaposlenih prema anketi o radnoj snazi, koja se radi po metodologiji Svjetske organizacije rada (ILO), u 2018. u prosjeku bio za čak 228 tisuća veći nego broj zaposlenih prema metodologiji DZS-a.

To je utjecalo i na različitu stopu anketne i administrativne stope nezaposlenosti te je anketna stopa bila uglavnom niža, u prosjeku u posljednje četiri godine za 1,2 postotna boda.

Razlika između administrativne zaposlenosti i broja osiguranika mirovinskog osiguranja (iako se osiguranici ne mogu poistovjetiti s brojem zaposlenih) također je bila nerealno visoka. Primjerice, u 2018. godini broj osiguranika bio je viši za 95 tisuća od broja zaposlenih, a u prosjeku posljednje četiri godine za 73 tisuće.

Kako bi otklonio postojeće manjkavosti i uskladio podatke s drugim izvorima, Državni zavod za statistiku promijenio je metodologiju te je u obuhvat zaposlenih uključio i neke kategorije radnika koje dosad nisu bile obuhvaćene.

Najveći dio povećanja u revidiranom broju zaposlenih odnosi se na tzv. mlade osobe prema odredbama Zakona o doprinosima. Riječ je o 96.967 osoba do 30 godina koje su sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a za koje u razdoblju od pet godina poslodavac plaća samo dio doprinosa.

Druga kategorija kojom je proširen obuhvat zaposlenih u pravnim osobama su radnici koji su na temelju radnog odnosa izaslani u inozemstvo (tzv. izaslani radnici), a kojih je u srpnju bilo 10.838.

Revizija podataka o broju zaposlenih utjecala je i na promjenu stope nezaposlenosti, sada osjetno nižu. Tako je broj zaposlenih u prosjeku u sedam mjeseci ove godine prema novoj metodologiji viši za 104,4 tisuće, a samo u srpnju za 109,6 tisuća.

Istovremeno, stopa nezaposlenosti je u prosjeku sedam mjeseci spuštena za 0,5 postotnih bodova, a u srpnju za 0,4 postotna boda, na 6,8 posto.