'Hrvatska nije spremna za euro. Nije dovoljno srediti se za vjenčanje i onda se vratiti starim navikama'

Kao jedan od glavnih ciljeva hrvatske vanjske politike već godinama se, pored ulaska u šengenski prostor, navodi ulazak zemlje u eurozonu. Taj cilj bi se trebao ostvariti početkom 2023., za što Hrvatska ima i podršku Bruxellesa. No ima nekih ekonomista, poput bivšeg člana Izvršnog odbora Europske središnje banke (ESB) Otmara Issinga, koji smatraju da bi ulazak Hrvatske bio preuranjen, piše Deutsche Welle.

Kako je rekao u intervjuu Frankfurter Allgemeine Zeitungu (FAZ), trenutno niti jedna zemlja nije spremna za ulazak u eurozonu. 'Trenutno ne vidim nijednu zemlju koja je dovoljno spremna za ulazak u eurozonu', rekao je Issing za FAZ povodom skorašnje dvadesete obljetnice uvođenja eura u optjecaj 1. siječnja 2002.

'Ne može se reći da svaka nova članica eurozone nužno pridonosi slabljenju eura. No te zemlje moraju jamčiti trajnu stabilnost. Nije dovoljno srediti se za vjenčanje i nakon toga se vratiti starim navikama', rekao je Issing, a od 1998. do 2006. obnašao je i ulogu glavnog ekonomista ESB-a i na toj funkciji u dobroj mjeri bio zaslužan za strateško planiranje uvođenja eura.

Zadnja je u eurozonu 2015. ušla Litva, a trenutno ulasku, osim Hrvatske, stremi Bugarska. Zapravo su prema ugovoru o članstvu sve članice Europske unije u trenutku ispunjenja kriterija dužne prihvatiti zajedničku valutu. Od toga su zbog posebnih klauzula u ugovoru izuzete Danska i Velika Britanija, a ona je u međuvremenu i izišla iz Europske unije.

Issing smatra da je heterogenost članica eurozone, a time i različita težišta kada su u pitanju interesi, već sada velik problem za ESB. On smatra da bi se guverneri nacionalnih središnjih banaka trebali držati zajedničkog kursa, a ne slijediti nacionalnu financijsku politiku.

Osim toga, branio je euro od optužbi da je njegovim uvođenjem sve poskupjelo. 'To vrijedi za dnevne potrepštine pa je zato i dojam takav. No kada gledamo izdatke koji troše najveći dio kućnog budžeta, poput troškova za stanarinu ili grijanje, oni su ostali stabilni i nakon uvođenja eura', kaže Issing za FAZ.

Prije preuzimanje dužnosti u ESB-u istu funkciju obnašao je u Njemačkoj središnjoj banci te je rekao kako je tadašnja odluka da se na novčanice eura otisnu simboli koji nisu povezani s nacijama bila odluka koja se pokazala ispravnom. 'Zamislite da su Francuzi htjeli na novčanicu staviti Napoleona. Kako bi na to reagirale zemlje koje je Napoleon okupirao? Zato smo se odlučili za simboličan motiv mostova', prisjeća se Issing.