Srećom topla je zima, ali sve i da nije ne bismo se morali bojati te nestašice plina od koje su svi strepili. Očito je da plina ima dovoljno. Međutim, nije to naš problem.

Naš je problem što domaćeg ove godine ima manje nego ikad. Od kako je bušotina.

"Rezerve su već iscrpljene velikim dijelom i cijela ta proizvodnja i nafte i plina i u Jadranu i u Panonu ide svome kraju. Hoće li to biti za 5 ili 10 godina ovisi o tome koliko će se još istražiti i uz postojeća ležišta nabušiti još neke manje zalihe plina koje bi se mogle proizvesti", objašnjava Igor Dekanić, stručnjak za energetiku za Danas.hr.

No, sjetimo se početka.

Traganje za naftom na našim područjima počelo je za vrijeme Austrougarske, sredinom 19.stoljeća u Međimurju počela je prva ručna proizvodnja ali ozbiljan biznis kreće s Njemcima iza 2.svjetskog rata i to na polju Stružec kod Ivanić Grada, a zatim se širi na Podravinu. Plin smo počeli izvlačiti u Molvama, koje zovu i Hrvatski Kuvajt.

Najpoznatija su nalazišta u sjevernom Jadranu pronađena krajem 80-ih, a ekploatiraju se već 25 godina. 50ak je bušotina između Pule i Italije.

Problem je što su sva nalazišta kako se to kaže "izraubana".

"Ja bi se zalagao za nastavak istraživanja u Panonskom bazenu i u Dinaridima, po nekim istraživanjima tamo još postoje značajna nalazišta nafte i plina", govori Davor Štern, stručnjak za energetiku.

Kao i naša nalazišta, na zalasku su i ona u Saudiskoj Arabiji ali tamo će zalazak trajati sigurno 50 godina. Međutim, pitanje je zašto se kod nas ne istražuje dalje?

"Prvo već 20 godina je javnost apsolutno protiv svakih istraživanja. Javno prihvaćanje ugljikovodika je sve manje u svijetu i kod nas", dodaje Dekanić.

Kanadska tvrtka Vermilion pronašla je kod Vukovara nešto novih mjesta ali toga je jako malo.

"Ako se nešto novo nađe ja bi sugerirao da se to čuva, da se to ne proizvodi. Ako je cijena plina i dostupna da se to čuva kao strateške rezerve jer je nafta i plin u ležištu jednako kao da je u zalihama, uvijek se može koristiti", zaključuje Dekanić.