No, kako upozorava El Pais, mnogi vozači rade istu pogrešku - nakon uključivanja tempomata previše se opuste i ponašaju kao da automobil može sam reagirati na sve što se događa na cesti.

Ne može.

Tempomat je pomoć, a ne autopilot

Klasični tempomat održava brzinu koju je odabrao vozač. Napredniji, prilagodljivi tempomat koristi kamere, radar ili druge senzore kako bi pratio vozilo ispred sebe, automatski usporavao i ponovno ubrzavao kada se promet oslobodi.

Razlika je velika, ali jedno pravilo vrijedi za oba sustava: Vozač i dalje mora pratiti promet i biti spreman odmah reagirati.

Iznenadna promjena prometne trake, prepreka na cesti ili neočekivani manevar drugog vozila mogu zahtijevati intervenciju koju sustav neće uvijek moći predvidjeti.

Upravo je pretjerano oslanjanje na tehnologiju jedna od najvećih pogrešaka pri korištenju tempomata.

Može povećati potrošnju na uzbrdici

Tempomat je najkorisniji na ravnim cestama s malo prometa, na kojima je moguće dugo održavati približno jednaku brzinu.

Na brdovitim dionicama situacija se mijenja. Kada automobil naiđe na uzbrdicu, tempomat će pokušati zadržati zadanu brzinu povećavanjem snage. Motor tada radi pod većim opterećenjem pa potrošnja goriva može porasti. Vozač bi u istoj situaciji mogao dopustiti da brzina malo padne i tako izbjeći nepotrebno snažno ubrzavanje uzbrdo.

Na nizbrdici je problem obrnut. Automobil mora spriječiti prekoračenje zadane brzine pa, ovisno o sustavu i vozilu, može koristiti kočenje motorom, regeneraciju kod elektrificiranih vozila ili klasične kočnice.

Kada ga je bolje isključiti?

Tempomat nema smisla koristiti u svakoj situaciji.

Kod jake kiše, vrlo slabe vidljivosti, skliske ceste ili gustog prometa sigurnije je i praktičnije potpuno preuzeti kontrolu nad ubrzavanjem i usporavanjem.

U koloni s čestim promjenama brzine klasični tempomat ionako gubi većinu svojih prednosti. Prilagodljivi sustavi mogu se bolje snaći u takvim uvjetima, ali ni oni nisu svemogući. Kiša, snijeg, prljavština ili drugi uvjeti mogu otežati rad kamera i radarskih senzora, ovisno o konstrukciji konkretnog automobila.

Zato je važno znati što vaš automobil zapravo može.

Nisu svi sustavi isti

Pod nazivom prilagodljivi tempomat danas se kriju sustavi vrlo različitih mogućnosti.

Neki samo održavaju sigurnosni razmak od vozila ispred, dok napredniji mogu zaustaviti automobil u koloni i ponovno krenuti, surađivati sa sustavom zadržavanja vozila u prometnoj traci ili prilagođavati brzinu prometnim znakovima i konfiguraciji ceste.

No ni najnapredniji sustav ne znači da vozač smije prestati pratiti promet.

Najvažniji savjet zato je jednostavan: Tempomat koristite tamo gdje uvjeti omogućuju ujednačenu i predvidljivu vožnju, ali ga isključite čim cesta, vrijeme ili promet počnu zahtijevati češće intervencije.

I prije prve ozbiljnije upotrebe dobro je provjeriti upute proizvođača jer mogućnosti i ograničenja sustava mogu se znatno razlikovati od automobila do automobila.