Davno prije nego što su automobili počeli dobivati velike ekrane, satelite i glasovne upute, Honda je u Accord ugradila nešto što je tada izgledalo kao znanstvena fantastika.
Sustav se zvao Electro Gyrocator, pojavio se 1981. godine i smatra se prvim komercijalno dostupnim automobilskim navigacijskim sustavom.
vezane vijesti
Danas navigaciju uzimamo zdravo za gotovo. Dovoljno je upisati adresu, a automobil ili mobitel izračunaju rutu, prate promet i upozoravaju na svako skretanje. No početkom osamdesetih nije bilo GPS navigacije kakvu poznajemo danas, a Honda je ipak pokušala riješiti isti problem.
Godine 1981. u drugoj generaciji Accorda ponudila je sustav Electro Gyrocator. Bio je dostupan kao dodatna oprema kod trgovaca, a razvijen je u suradnji s Alpineom i Stanley Electricom. Nije koristio satelite, nego žiroskop, senzor prijeđene udaljenosti i prozirne karte koje su se umetale u uređaj.
Navigacija bez satelita
Sustav je radio na potpuno drukčiji način od današnjih navigacija. Vozač bi u uređaj stavio prozirnu kartu područja kojim se kreće, a zaslon bi prikazivao položaj vozila na toj karti. Uređaj je pomoću žiroskopa pratio promjene smjera, a preko senzora na mjenjaču računao prijeđenu udaljenost.
Na ekranu se zatim prikazivala putanja vozila, dok su se karte morale ručno mijenjati kada biste izašli iz pokrivenog područja. U paketu je bila čak i olovka kojom je vozač mogao označiti rutu ili važne točke na karti.
Skupa igračka za rijetke kupce
Ova tehnologija bila je impresivna, ali i vrlo skupa. Electro Gyrocator je 1981. stajao oko 300.000 jena, odnosno približno 2746 dolara po tadašnjem tečaju. To je bilo gotovo četvrtina vrijednosti cijelog automobila.
Iz toga se može izvesti da je japanski Accord s kojim se uspoređivao koštao oko 1,2 milijuna jena, jer je navigacija vrijedila približno četvrtinu cijene automobila. Za usporedbu, američke cijene Accorda iz 1981. kretale su se od 6918 dolara za osnovni hatchback do 7918 dolara za LX hatchback, ovisno o izvedbi.
Ispred vremena, ali ne i tržišta
Electro Gyrocator nije bio prodajni hit. Bio je težak oko devet kilograma, skup, kompliciran za korištenje i ograničen kartama koje ste morali fizički umetati u uređaj. No ideja je bila nevjerojatno napredna: Automobil je pokušavao sam pratiti gdje se nalazi i pomagati vozaču u snalaženju, godinama prije nego što je GPS postao svakodnevica.
Zato ova Honda Accord iz 1981. danas djeluje kao podsjetnik da neke velike automobilske inovacije nisu odmah praktične ni masovne. Ponekad prvo izgledaju čudno, skupo i pretjerano, a tek desetljećima kasnije shvatimo da su zapravo pokazivale budućnost.
