'Zakon o udomiteljstvu imamo nekoliko godina i od austrijskih kolega ocijenjen je kvalitetnim. No, s obzirom na naš strateški cilj - prevenciju institucionalizacije, odnosno što manje djece u domovima a što više u udomiteljskim i posvojiteljskim obiteljima, odlučili smo zakon unaprijediti, pa će u prvom kvartalu 2014. biti završen novi zakon o udomiteljstvu', najavila je Marušić na završnoj konferenciji projekta.

Navela je da će pritom nastojati ostvariti sve uvjete za profesionalizaciju udomiteljstva i razvoj specijaliziranog udomiteljstva za djecu s teškoćama u razvoju, za djecu s poremaćajem u ponašanju i za djecu od rođenja do tri godine.

Neke od smjernica i prijedloga za jačanje udomiteljstva u Hrvatskoj iznio je stručni član projektnog tima Herbert Paulischin navodeći kako su pritom uzeli u obzir želje i potrebe stručnih radnika, udomitelja i djece.

Prije svega bi trebalo uvesti dežurni info-telefon za udomiteljske obitelji, na koji se mogu javiti kroz 24 sata i osnovati timove za krizne situacije u županijama za pomoć i podršku udomiteljskim obiteljima. Važno je osigurati im svojevrsni 'rodiljni dopust' kako bi se djeca mogla lakše prilagoditi udomiteljskoj obitelji i obrnuto, kao i pravo na bolovanje kad se dijete razboli. Udomiteljskim obiteljima trebalo bi pružiti i podršku pri upisu djece u vrtić i u njihovu zapošljavanju.

'Bilo bi dobro provesti i tzv. preventivne mjere, odnosno pružiti odgovarajući skrb biološkoj obitelji djeteta, socijalne usluge i pomoć u kriznim situacijama', rekao je Paulischin.

Marušić napominje da to namjerava i Ministarstvo socijalne politike i mladih te podsjeća da se od proljeća provodi kampanja za udomiteljstvo s namjerom da se poveća broj od 1531 udomiteljske obitelji.

'Imamo nekoliko regija gdje je udomiteljstvo tradicionalno razvijeno desetljećima, posebice na području Vrbovca, u Koprivničko - križevačkoj županiji, u Slavoniji i Istri, no u idućem razdoblju želimo da se poveća broj udomiteljskih obitelji u Dalmaciji', navela je Marušić.

Održane su dvije tribine u Zagrebu i Splitu u koje su uključeni stručnjaci iz domova za djecu, škola, vrtića i lokalne samouprave, kako bi senzibilizirali javnost i podigli svijest o potrebi pružanja takvog oblika skrbi za djecu i važnosti obiteljskog okruženja za djecu koja to ne mogu imati u svojoj obitelji.

Na skupu je bilo riječi i o problemima socijalnih radnika koji se bave udomiteljstvom, među kojima su najveći nedostatak vremena da udomiteljima pruže dovoljno potpore te manjak stručne edukacije i osposobljavanja za snažnije kompetencije u komuniciranju, kako bi što uspješnije mogli pomoći djeci koja su suočena s blokadama i strahovima.