AUSTRIJA OPTUŽUJE

'Velika Britanija je velika praonica novca'

12.04.2013 u 10:27

Bionic
Reading

Austrijska ministrica financija Maria Fekter optužila je Veliku Britaniju da je raj za pranje novca. Optužba je stigla neposredno pred sastanak europskih ministara financija u Dublinu, na kojemu će se raspravljati o financijskoj pomoći Cipru, Irskoj, Portugalu i možebitno Sloveniji. Austrija, međutim, rezolutno štiti institut bankarske tajne i ne želi pristati na dogovor o automatskom razmjenjivanju bankovnih računa

Ministrica Fekter opisala je Britaniju kao 'otok blagoslovljenih za utaju poreza i pranje novca' u intervjuu za austrijski Kurier.

Uspoređujući Veliku Britaniju i njezinu listu 'protektorata' - karipskih državnica pod britanskom upravom - sa Ciprom, rekla je: 'Baš kao smo spašavajući Cipar zatražili ukidanje tajnih fondova kako bismo isušili močvaru pranja novca, moramo zahtijevati isto od Ujedinjenog Kraljevstva'.

'Želimo registar zaklada na Kanalskim otocima, ali i u zemljama u kojima se primjenjuje britanski zakon, poput Kajmanskih otoka, Djevičanskih otoka ili Gibraltara... Sve su to područja koja su utočišta za utajivače poreza', rekla je austrijska ministrica.

Istu poruku Maria Fekter ponovila je i u razgovoru za Die Presse: 'Ono što zahtijevamo od Cipra, malog otoka, također zahtijevamo od Ujedinjenog Kraljevstva.'

Na sastanku ministara financija EU-a u Dublinu, koji se održava u petak i subotu, raspravljat će se o zajedničkoj inicijativi Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Njemačke, Italije i Španjolske da se uvede 'automatska razmjena' informacija o stranim bankovnim računima.

Luksemburg je prije nekoliko dana popustio pritiscima i najavio da će 2015. ukinuti institut bankovne tajne, nakon čega je Austrija usamljena u Europi.

'Ovo (automatska razmjena informacija) je golema najezda na privatnost, što mi ne želimo... Austrija nije utočište za utajivače poreza, mi smo država s visokim porezima', rekla je Fekter za Kurier.

Masovno curenje tajnih bankovnih dokumenata u aferi Offshore Leaks poslužilo je kao ulje na vatru u raspravama europskih dužnosnika o poreznim utočištima i šteti koju ona nanose nacionalnim ekonomijama.