Među brojnim vrstama pasa krije se i sedam onih koje su nastale i uzgojene u Hrvatskoj. Posljednja, koja je tek nedavno službeno priznata kao autohtona nacionalna pasmina je mali međimurski pas ili kako ga od milja zovu - međi.

Ova se pasmina, prema usmjenoj predaji, na području sjeverozapadne Hrvatske, a napose Međimurja, uzgaja više od 100 godina. Iako je, kako mu i ime može sugerirati, nastao kao čuvar posjeda i lovac na glodavce, ovaj pas je privržen i poslušan te stoga idealan za obitelji.

Priznavanje ove pasmine može se zahvalitit entuzijastima i uzgajivačima. Cijeli proces trajao je dugo. Još 2009. godine izrađen je prvi standard pasmine, a 30. listopda 2010. je Hrvatski kinološki savez proglasio malog međimurskog psa autohtonom pasminom, čime je omoguće upis u Hrvatsku uvjetnu rodovnu knjigu, izdavanje rodovnica te sudjelovanje na svim izložbama pasa u Hrvatskoj, ali ne i u inozemstvu, piše Slobodna Dalmacija.

Ima ih više od 1200

Naime, Međunarodna kinološka federacija (FCI) još uvijek nije priznala međija kao pasminu. Za to treba ispuniti nekoliko kriterija. Prvi je postojanje stabilne populacije pasa jasno definiranih karakteristika, što podrazumijeva dugogodinji i kontrolirani uzgoj, vođenje matičnih knjiga, izdavanje nacionalnih rodovnica te provođenje selekcije.

Pritom je brojnost pasmine vrlo važna. U matičnu knjigu, naime, treba biti upisano što više pasa koji zadovoljavaju standard pasmine, a potrebno je dokumentirati više generacija u uzgoju, ali i sudjelovanje međija na nacionalnim i međunarodnim izložbama.

Stoga je za međunarodno priznanje međija potrebno da Hrvatski kinološki savez prikupi svu dokumentaciju i podatke o pasmini te podnese zahtjev FCI-ju za priznavanje. Ako FCI utvrdi da su svi uvjeti zadovoljeni, pasmina može dobiti privremeno, a zatim i stalno priznavanje u međunarodnim kinološkim krugovima.

Poželjne karakteristike

Kad je međi u pitanju, najveći je problem nedovoljna brojnost i ograničena prisutnost izvan granica Hrvatske. Trenutno je u matičnu knjigu samo u Hrvatskoj upisano 1200 malih međimurskih pasa. Gledajući tjelesne i karakterne osobine, međi je već definiran.

Riječ je o psu srednje građe i ne preteškog kostura te visine u grebenu između 27 i 33 centimetra. Duljina tijela može biti za trećinu veća od visine.

Glava mu je klinasta s trokutastim, uspravnim ušima. Međi ima kratku, tvrdu i ravnu dlaku, s nešto izraženijom grivom i resicama. Najčešće su dvobojni, makar ima i trobojnih, dok su jednobojni psi vrlo rijetki.

Karakterom je živahan, inteligentan, poslušan i pokretan pas. Lako uči i izvršava usmene naredbe. Iako je čuvar, nije agresivan, ali zato puno laje kad uoči nepoznate osobe ili životinje. Uporan je u hvatanju glodavaca. Otporan je na bolesti te promjene klime i životnih uvjeta, dugovječan je i ne zahtijeva posebnu njegu.