Predstavljajući izmjene tog zakona, ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić kazao je da je Vlada sa socijalnim partnerima usuglasila maksimalno trajanje prekovremenog rada od osam sati tjedno, a ne, kao dosad, 32 sata mjesečno. Osim toga, smanjuje se i minimalno trajanje odmora radnika između smjena, s 10 na osam sati, što je, kako je kazao Mrsić, važno poslodavcima u turizmu.

Izmjene predviđaju i da poslodavci mogu sklopiti prvi ugovor o radu na određeno vrijeme s radnikom bez vremenskog ograničenja, a drugi i svaki sljedeći ugovor na određeno s istim radnikom i za isto radno mjesto ne može biti sklopljen na dulje od tri godine.

'Rad na određeno vrijeme koristi se više nego je bilo predviđeno i stoga smo htjeli spriječiti beskonačno produljivanje ugovora na određeno', rekao je Mrsić.

Vladajući zastupnici, očekivano, podržali su izmjene Zakona o radu, pa i nezavisni zastupnik Damir Kajin, koji se prisjetio i bivše države. 'Ne smatram sebe nikakvim ni jugonostalgičarom ni anacionalnim tipom, ne smatram sebe nekim tko misli da je onaj sustav do 1990. bio idealan, ali nikada sirotinji, nikada seljaku, nikada radniku neće biti bolje no što mu je bilo do 1990. godine. Govorilo se da radnik nema ništa, a imao je, gospodo iz HDZ-a, puno. Dobio je društveni stan, dobio je neki posao, zdravstvo, školstvo, kao i danas. Istina, i tada i danas ljudi su napuštali Hrvatsku, ali jedino je tada bilo moguće dobiti posao, dobiti društveni stan i graditi vikendicu', kazao je Kajin

Ta izjava je na noge odmah podigla desnu stranu sabornice.

'Da je seljaku bilo najbolje u bivšoj Jugoslaviji? Pa zašto su svi seljaci pobjegli sa sela i zašto je propalo selo? A da su svi radnici dobivali stanove? Pa kod mene su četiri brata radila za državu, a nitko nije dobio stan. Znade se koji su dobivali stanove. A zašto su onda svi oni brodovima bježali iz Jugoslavije, pa se topili do Italije dok su došli? Pa Tito je pobio 200 tisuća momaka, a one koje nije pobio nakon pet, 10 godina, kada je došao u krizu nezaposlenih, potjerao ih je u Njemačku. Da ih nije pustio van, kao kanibali bi pojeli jedne druge, bili bi bez posla', kazao je HDZ-ov DujomirMarasović

Odgovor je imao i Kajin. 'Što nisu i tvoji, Dujo, bili u partizanima? A? Pa jesu li? Bili su, bili. I što sada? Jesu li i oni činili te zločine? Jesu li i oni protjerivali ljude iz ondašnje države, iz tvoje Dalmacije ili moje Istre?', upozorio je Kajin.

Donekle se s Kajinovom početnom tezom složio i laburist Branko Vukšić. Naime iako ne smatra da je ideološki bilo bolje do 1990, što se tiče položaja radnika uvjeren je da je bio zaštićeniji nego danas. 'Danas, u neoliberalnom kapitalizmu, uništava se humanost, uništava se dostojanstvo radnika pa oni kopaju po kantama za smeće i nitko ne vodi računa o njima. Da slučajno netko od radnika dođe poslodavcu da mu pomogne, bio bi ismijan i nogom izbačen iz kancelarije. Tko danas štiti radnika ovakvim labavim zakonima, sve više labavim zakonima?', zapitao se Vukšić.

Izmjene Zakona o radu podržat će i u HDZ-u, no njihov Đuro Popijač uvjeren je da se radi o kozmetičkim izmjenama te da se i dalje ne nazire namjera Vlade da napravi veliku reformu radnog zakonodavstva.

'Ove izmjene izgledaju kao da se ništa ne događa, da nam nezaposlenost pada, gospodarstvo raste i Vlada ima sve vrijeme ovoga svijeta. Dakle svjesni su da se ovim izmjenama ništa bitno ne rješava, ne rješavaju se problemi, ali dobro je povremeno doći s nekakvim izmjenama i dopunama Zakona i tako stvarati dojam da se ustvari nešto radi. Reklo bi se - brod tone, a orkestar svira', rekao je Popijač.

Replicirao mu je laburist Vukšić, uvjeren da ima više odgovornih za potonuće. 'Aludirali ste na Titanik, no kapetan tog broda kad je udario u santu leda bio je šef vaše stranke. Znači, ako ste aludirali na Titanik, sad taj Titanik treba spašavati neka druga stranka. Međutim ni ta druga stranka ne spašava na pravi način', rekao je Vukšić