Iako je njegova zemlja njemački dužnik, Aleksis Cipras nije htio ostati dužan moćnoj kancelarki pa joj je jasno i glasno poručio da 'njezine mjere sve vode ravno u pakao'.

Ciprasova pobjeda bit će upisana u grčku političku povijest budući da je će upravo on biti prvi grčki ultraljevičarski premijer, a uz to i najmlađi predsjednik vlade suvremene Grčke.

I godina rođenja ovog nekonvencionalnog političara također je bila povijesna za Grke, naročito lijeve političke orijentacije. Aleksis Cipras je rođen 28. srpnja 1974. – godine koju je obilježio pad vojne diktature koja je progonila ljevičare i komuniste.

Mnogi uspjehu mladog Ciprasa pripisuju činjenicu da mu je politička biografija neukaljana državnim funkcijama, za razliku od njemu protivničkih tabora, dviju vladajućih grčkih stranaka – socijalističkog Pasoka i konzervativne Nove demokracije. Naime, teškoj ekonomskoj situaciji koja je ugrozila egzistencije milijuna Grka kumovale su i na nju nisu znale pametno odgovoriti upravo navedene dvije stranke pod dugogodišnjim vodstvom svojih političkih dinastija.

Mnogi Grci koji su glasali za ekstremnu ljevicu svoj su izbor argumentirali riječima: 'Više nemamo što izgubiti' i 'Jedino je Cipras pokazao da mu je stalo do siromašnih' pa sukladno tome mnogi su zaključili da im je 'Siriza posljednja nada'.

U jednom od brojnih predizbornih intervjua Cipras je obećao da će ostati dosljedan svojim obećanjima ističući svoju krilaticu: 'Možete mijenjati pozicije, ali ne i svoje principe.' Usprkos obećavajućim riječima, novi grčki premijer tek će morati dokazati svoju vjerodostojnost, ali i kapacitet za vraćanje ljudskog dostojanstva svojih građanima.

Grčka javnost prvi je put za Ciprasa čula 1990., kada je kao 17-godišnjak za vrijeme školskih prosvjeda na televiziji odaslao samouvjerenu anarho-liberalnu poruku: 'Zalažemo se za svoje pravo da sami odlučujemo hoćemo li ići na školski sat.'

Po profesiji inženjer građevine, Cipras je političku karijeru započeo kao komunistički omladinac. Godine 1999., izabran je za predsjednika omladinskog ogranka Sirize i na tom je mjestu bio do 2003., godinu dana kasnije probio se u Centralni politički komitet i Glavno tajništvo stranke, gdje je bio zadužen za obrazovanje i mlade.

Na čelo Sirize došao je u veljači 2008., a na izborima 2009. ušao je u grčki parlament. U prosincu 2010., izabran je za potpredsjednika Europske ljevice, grupacije koja djeluje u Europskom parlamentu. Upravo je ta godina bila ključna za strelovit politički uspon Ciprasa u Grčkoj budući da je upravo 2010. dužnička kriza, a s njom i nezadovoljstvo Grka bili su na svom vrhuncu. Osim retorikom, i simbolički je pokazao da je netipičan primjerak političara: naime, na političku je pozornicu uletio motociklom, a ne, kao većina drugih političara, na stražnjem sjedalu limuzine. Isto tako, za razliku od većine političara nikad ne nosi kravatu i tvrdi da ni neće. Osim što se nekonvencionalno odijeva, ima i nekonvencionalan obiteljski život netipičan za jednog Grka - već dvadeset godina živi u vanbračnoj vezi s Peristerom Batziakom s kojom ima dva sina - od kojih je jedan dobio ime po legendarnom revolucionaru Ernestu Che Guevari, čiji je veliki fan.

Iako se politički protivnici izruguju s njim nazivajući ga komunističkim Harryjem Potterom predbacujući mu navodno nerealna obećanja, njegovi suradnici tvrde kako je njihov šef 'puno više od lijepog lica, predan poslu i sklon perfekcionizmu'. Njegov uspjeh – tvrde – nije rezultat populističkog manipuliranja očajnim građanima nego pametno smišljene strategije i vrijednog rada.

Od prethodnih izbora 2012. do danas, Cipras je svoju političku poziciju gradio i izvan Grčke promišljenim susretima s mnogim uglednim svjetskim imenima – od pape Franje preko njemačkog ministra financija Wolfganga Schaeublea do šefa Europske središnje banke Maria Draghija

I politički analitičari se slažu da ne bi uspeo bez pažljivog planiranja, a ključni stav koji ga odvaja od ostalih političara je dosljedna pozicija da je rešenje u rukama Atene - ako se odupre rigoroznim zahtjevima štednje koje je pred nju postavio EU.

Upravo zbog neiskustva u državnim poslovima, protivnici smatraju da se Cipras neće moći nositi s predstavnicima Međunarodnog monetarnog fonda i/li Europske središnje banke.

Upućeni u grčke političke prilike ističu s druge strane da je Ciprasova retorika posljednjih tjedana popustljivija i smirenija pa je često govorio da Siriza neće donositi nikakve 'jednostrane poteze'. Istovremeno je, valja primijetiti, isticao i uvjerenje da će uspjeti uvjeriti kreditore na nove pregovore o financijskim obvezama Grčke.

Podsjetimo, Cipras je obećao da će ublažiti uvjete grčkog programa štednje koji joj u zamjenu za spasonosne kredite diktiraju Međunarodni monetarni fond, Europska unija i Europska središnja banka te inzistirati na otpisu velikog dijela grčkog duga od 320 milijardi eura, odnosno 170 posto BDP-a.

Također je obećao i povećanje javne potrošnje, opoziv mjera štednje, veće mirovine i veću minimalnu plaću, poništenje mnogih strukturnih reformi i uvođenje poreza bogatima te zaustavljanje privatizacije.

Nakon pobjede na prijevremenim izborima, Cipras će vladajuću koaliciju formirati s desničarima iz male stranke Neovisni Grci. S obzirom na šaroliko društvo okupljeno u Sirizi (13 frakcija ljevičarskog spektra: maoisti, socijalisti, trockisti, bivši komunisti i zeleni) analitičari upozoravaju da bi moglo doći do političkih lomova u vladajućoj koaliciji.